понедељак, 29. новембар 2021.

Ukrajinska slagalica



Po je svoje stanje definisao kao "lud, sa dugim intervalima užasne prisebnosti". Tako se i ja sve češće osećam. Stoga uzimam duplu buster dozu dobrog rapoloženja i radoznalosti. Ma koliko voleo svoje gnezdo, rado ga napuštam, da bih mu se obogaćan vratio. Mala je jedna geografska odrednica za moj nemirni, istraživački um. Uostalom, moj 90-godišnji stric me podržava, govoreći: tako će novembar brže proći i neće biti dosadan. Ovo vreme i meteroliški ni svakoliko mi nije po ćefu. Stoga da skratim, razbijam usvojeni šablon i palim.

Dve nedelje, dve zemlje. Prvoj u posetu idem premijerno, a drugoj se radujem kao ljubavnici koja nije patinirila. Uoči Dana primirja u Velikom ratu krećem na severoistok, što bi rekao Alfred. U grad mog podznaka.

 


Мукачево као украјински аператив



 

Позната украјинска ракија је медовача са љутом папричицом или реном. Тако је отпочело и наше путешествје. Кроз мађарску ноћну маглу па преко моста који обезбеђују војници с дугим цевима долазимо до граничног прелаза Чот, где ћемо провести наредна 4 сата, а све зарад нејасних радњи везних за контролу пасоша, полиса осигурања и то само једне осигуравајуће куће и дигиталних зелених вакцинашки сертификата.



И то у земљи са 40 милиона житеља, 4 одобрене вакцине и само 17, 9% вакцинисаних по чему су уз Јерменију на самом репу Европе.  Временска зона +1 у односу на Србију.

Радимо брз тест са чоколадом Корона са више укуса.




Онда следи и дуга контрола још један папир докумената везаних за бус, возаче и преглед нашег багажа.

 С настешнице нас безизражајно посматрају Хичкокове црне птице. Нит цвркућу нит крилима машу.

Уосталом украјински писац Андрија Љувке у Карбиду приповеда о најразличитијим преласцима границе. Препоручујем да проверите о чему је све мислио и писао.

Када ужурбано утрчавамо тамо где и краљ иде пешке, Баба Сера нас сочно псује и бесно треска вратима јер је тек насула плавичаста дезинфекциона средства, а му упали да их разредимо. Мењамо паре. А онда у прву варош. Мукачево. Све ово беше само предигра.

Због своје пограничне позиције Мукачево је често мењало поседнике, те је било део Мађарске, Чехословачке, Совјетског Савеза, а данас се налази у Украјини.



Овде су живели два братска народа Бели Срби и Бели Хрвати. Ваљда су спуштајући се на Балкан изгубили боју. Река Лабориц која протиче кроз град носи име по вођи Белих Хрвата, кога су Угри скратили за главу. Из чисте љубоморе.

Изнад града се уздиже тврђава Паланок, у којој је својевремено боравила и Јелена Зрињски. Према процени из 2012. године, у граду је тада живело 84.630 становника. Нема их више ни данас.

Током средњег века, за време угарске власти, Мукачево се развило у најзначајнији град на подручју жупаније Берег, која је обухватала област око горњег тока реке Тисе у подножју Карпата.




За време владавине угарског краља Жигмунда (1387.-1437.), град је око 1424. године дат у посед српском деспоту Стефану Лазаревићу. Након деспотове смрти, мукачевски поседи су прешли у власништво његовог наследника Ђурђа Бранковића.

Према споразуму из 1444. године, деспот Ђурађ је Мукачево предао у залог угарском војводи Јаношу Хуњадију. Сибињанин Јанку.

Пекаре са мирисом киселиг теста, артикли западних мултинационалних компаниија, мршава понуда на локалној пијаци и лепо, сунчано времe. Просечна плата у Украјни је око 300 евра, а цене тек нешто ниже од београдских.

Једна лепушкаста жена само можда деценију млађа од мене, у смеђем капутом кројеном уз витко тело, и неком препарираном животињом недалеко од моста ме зауставља и пита ме нешто.

 Нажалост, не разумем је.

А, онда, форсирам Карпате преко превоја којм су се Мађари доселил када су мигрирали. Ту нема жице нити жилета, већ само велелепни споменик посвећен овом историјском догађају. Али и патрола саобраћајне полиције јојој смоми из неког разлога били интересантни. И тако се нађем у Лавову. Карантин, црвена ковид зона овде истиче за пар дана. Мечки на рупу.




 Смештам се у хотел у историјском центру града и са новим оптимзмом крећем у ноћни живот. Ce la vie!

 

Hedonija u Lavovu


 


Lavov je jedan od glavnih kulturnih centara Ukrajine. Grad leži na reci Poltavi, na oko 80 km od poljske granice. Administrativno je središte Lavovske oblasti.

Prvi pisani spomen grada datira iz 1256. godine. Osnovao ga je Danilo Galicijski koji mu je dao ime u čast svog sina Lava Daniloviča.

Lavov je bio središte istorijskih oblasti Crvene Rutenije i Galicije. Istorijsko jezgro grada, sa starim zgradama i kaldrmskim ulicama, preživelo je sovjetske i nemačke okupacije tokom II svetskog rata, uglavnom neoštećeno.

Grad ima mnogo industrijskih i visokoškolskih ustanova kao što su Univerzitet u Lavovu i Lavovske politehnikeIstorijsko jezgro grada se od 1998. nalazi na UNESCO-vom popisu svetske kulturne baštine.

U najstrožem centru grada veliki je broj spomenika kulture koji su iz razdoblja od XVI do XII veka.

Tu je i naš, štek, Modern Art Hotel. Ima ovde dosta lepih kafića, kafana, restorana, a i štošta još.



U Lavovu su se, zbog njegove bogate istorije, isprepletale razne kulture i arhitektonski stilovi, ali sve to čini jednu prelepu celinu. Grad krase mnoge crkve, katedrale i zgrade od čijih fasada će vam zastati dah, a to potvrđuje i mesto na listi Svetske kulturne baštine. A ne prića se baš mnogo, zar ne? Pravo bogatstvo Lavova su njegovi stanovnici koji su odlični domaćini i sa zadovoljstvom će vam ispričati ledende i anegdote o svom gradu i pokazati vam njegove znamenitosti. Nas je vodila Natalija. Konspirativno i rastureno, konspirativno pre svega. Sa slušalicama i dislocirani medju građanima Lavova, Lafovima i Lafovicama. Lavov je i grad čokolade, kafe i piva, a ni vino nije za odbaciti! Ne postoji osoba koja ne uživa konzumirajući jedan od tri navedena proizvoda. Ja, pogotovu! Dok šetate Lavovom, opojan miris kafe će vas mamiti iz raznih lokala.



U ostatku Ukrajine postoji tradicija ispijanja čaja, a u Lavovu ćete biti usluženi kafom sa raznim dodacima po vašem izboru, spravljenu na skoro bezbroj načina i ovo ga, takođe, čini posebnim u odnosu na druge gradove u Ukrajini. Crkva je mrko glefala na ispijanje kafe, govoreći da je to djavolja rabota, te ljudima izrasta rep. Pitam ja vas-da li postoji bolja kombinacija od kafe i čokolade? U Lavovu se nalazi fabrika ručno pravljene čokolade koja se nalazi, verovali ili ne, u Srpskoj ulici! Fasada ove zgrade je zanimljiva koliko i proizvodi koji tu nastaju, tako da su male šanse da ravnodušno prođete pored nje. Osim ove fabrike, postoje i mnoge prodavnice u kojima možete kupiti ukusne ukrajinske slatkiše po pristupačnim cenama. 




Ukoliko od gorenavedena tri proizvoda ipak birate pivo, treba da znate da je prva pivnica u Ukrajini otvorena baš u Lavovu u XVIII veku. Ljubitelji piva, svakako, treba da posete Muzej piva, gde mogu da nauče nešto više o njegovoj proizvodnji i probaju njihovo domaće pivo. 




Srce grada je ogromni Trg Rinok. Na ovom trgu se nalazi i Ratuša, zgrada gradske skupštine, sa čije se kule pruža neverovatan pogled. Takođe, treba da posetite i neku od ukrajinskih crkava i katedrala, koje su neverovatne i spolja i iznutra, na primer Sabor Sv. Jurija. Ukoliko ste ljubitelj istorije i prirode u isto vreme, obavezno posetite Ševčenkov vrt. Tamo ćete videti u kakvim kućama su Ukrajinci ranije živeli, kakvo su oru|e i oružje koristili i ujedno ćete uživati u divnoj prirodi. Osim kulturnim znamenitostima, Lavov obiluje i tematskim kafićima. Jedan od takvih kafića je Sklonište koji podseća na rov iz Drugog svetskog rata i da biste ušli unutra morate znati lozinku.

Na ulazu vas dočeka obezbeđenje, odnosno čovek obučen kao vojnik i obraća vam se sa „Slava Ukrajini“!, a vi treba da odgovorite „Slava herojima!“. A onda malo kulture, pa pravac Narodni muzej.

 

КАО У СЛАГАЛИЦИ




Волео је крзно.

У Француској је био одликован крстом Легије части.

Окончао је у менталној установи.

По њему је назван појам у сексологији.

Не знате??!!!

СВАКИ МАЗОХИСТА ИМА  СВОГ САДИСТУ (И РИКВЕРЦ)

Леополд фон Захер-Мазох  ( 27. јануар 1836. — 9. март 1895.) био је аустријски писац историјских романа и романа са темама из алтернативне сексологије.

Мазох је рођен у граду по имену Лемберг, данас Лавов, главном граду Краљевине Галиције и Лодомерије, која је у то време била краљевина у саставу Аустријског царства.

Писао је под псеудонимом, Шарлот Аранд и Зое фон Роденбах. Његово најзначајније дело је Венера у крзну објављено 1870. године.

У роману сочно описује сексуалне фантазије и фетише, везано за жене које су доминантне и које носе крзно.

Касније, он је те своје фантазије опробао у пракси са својим љубавницама и супругама.

Сетих се оне жене из Мукачева са цркнутом животињом око врата и би ми жао.

Свако незнање се плаћа. Ко не плати на мосту, плати на ћуприји.

 

Muzeji  Lavova


 

Muzeji u Lavovu su prava prilika da se upozna kulturna i verska raznolikost ove prelepe zemlje, njena burna i bremenita istorija i bogatstvo kulturne baštine.

Možеte sagledati sve poglede na hrišćanstvo, ali i judeizam. Nekada su, kao i danas ljudi bili neuki, pa su im hudožnoci na ikonama i freskama verno dočaravali scene iz Svetog pisma, pretežno njegovog aneksa poznatog kao Novi zavet.

Zadivljuje modernost tih prikaza. Rodjenje Isusa, krštenje, boravak na Krstu (doduše ne crvenom) sve je tu plastično pred vašim očima.




Meni su se posebno dopale i dirnule su me emotivno scene Strašnog suda i smeštaja u Paklu.

Čisto da se psihički pripremim.

Prisutna su i dela ukrajinskih slikara koji su sjajnim tehnikama pratili svetske slikarske pravce, ne gubeći iz vida život svojih sunarodnika i lepotu svoje domovine.



Pošto sam poprilično skeptičan u vezi sa zagrobnim životom, uživam u ovom poklonjenom. Sledi gastronomska ponuda. Lazanky pasta različitih ukusa koje je u donela milanska vladarka Bona Sforca, pa kolač od sira  i  galicijska štrudla sa jabukama ili višnjama. To je prilika i da testirate čulo ukusa.

A onda jedan konjakčić Koblevo Reserve za oralnu dezinfekciju.




Istorijski muzej nudi uvid u promene u Zemljišno knjižnim papirima, i kako se to odražavalo na svakodnevni život, a  Etnografski - način života, modu, poslove i običaje.




Koliko sličnosti bez obzira na pređenu kilometražu. Kad smo već kod toga... Jоš jedno spavanje u ovom čarobnom gradu, a po doručku idemo u drugi. Pripjat? Ili, ipak, ne? Što bi Ujević rekao:

" I znaj da Sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom po trnju i po kamenju...“

 

Zamak kod Mukačeva

 



Jelena Zrinjski (Ilona Zrinyi), udovica Ferenca Rakocija bila je na čelu obrane dvorca za vreme opsade Habsburgovaca koja je trajala 3 godine. Ona je bila poznata po izuzetne lepote. Postoji čak legenda da uoči napada neprijatelja izašla na terasu. Austrijski general opčinjen njenom lepotom izjavio je ds se neće boriti. Brzinski su ga streljali da ne podriva moral trupa. Eto tako prolaze estete.

 

Popodnevni kapućino u Užgorodu




 

Grad lipa i sakura, smestio se na obale reke Už, koja ga deli na dva dela, nalazi se na krajnjem zapadu Ukrajine sa oko 111 hiljada stanovnika. Glavni je grad Zakarpatske oblasti. Udaljen je 627 kilometara od Kijeva. Arheološki nalazi pokazuju da su se ovde Sloveni doselili u VIII i IX veku. Grad je ponikao u Velikoj Moravskoj i prvi put se pominje 903. U periodu X-XI veka, Užgorod je bio u jugozapadnom delu Kijevske Rusije. Sredinom XI veka zauzeli su ga Mađari. Od ovog vremena, grad je bio u Mađarskoj, Austriji ili Austro-Ugarskoj sve do 1918-1919. Karpato-Ukrajina je Mirovnim ugovorom u Trijanonu 1919. dodeljena Čehoslovačkoj. Bečkim dogovorom od 2. novembra 1938, Užgorod i njegova oblast pripala se Mađarskoj.




 Crvena armija zauzela ga je 27. oktobra 1944. Zakarpatska Ukrajina je dve godine kasnije pripojena sovjetskoj Ukrajini. A danas sam ja u njemu. Bez ikakvih teritorijalnih pretenzija. Samo da nešto šacnem, nešto gucnem i nešto gricnem.