„Veterani četrdesetodnevnih potopa
upoznati sa provalama neba
koji su videli smrt planina
i izbavljenje miševa.“
Zbignjev Herbert,
Krštenje
Februar je, slavi se vino i
zaljubljenost. Slušam vesti u kojima
neki dokoni sprski političari proriču ulazak Srbije u EU 2025. godine. Spori
ste momci, pomislim ja pakujući kofer. Ja ulazim još noćas. Idem u lov na
patuljke i pokoju vešticu.
Kakvo je vreme došlo, odoh ja da
se družim sa patuljcima. U grad patuljaka, na Odri i njenih 4 pritoka (Olava,
Bistrica, Vidava i Sleza) koje premašćuje preko 220 mostova (Redžin,
Grunwald, Zoološki, Tumski, Peščani, Most slobode...)
I 25 ostrvaca. U grad čija istorija seže u
daleku 850. godinu. Koji je menjao vladare, krune,
preživeo sve i svašta, bio rušen i iznova
građen.

Prvi gvozdeni patuljak postavljen
je 2001. godine u glavnoj gradskoj ulici Swidnicka, kao spomenik subverzivnoj
aktivističkoj grupi Narandžastoj alternativi. Dve godine kasnije, osvanulo
ih još pet, kao da ih je slala Amelija Pulen.
Deluje da je zavladala epidemija jer je 2005. godine prebrojano više od trista
patuljaka širom grada. Nekada treći po broju stanovnika nemački grad iza
Berlina i Hamburga. Prestonica Šlezije, u
sastav Poljske ušla je posle II svetskog rata.
Kažu, kada su ljututu Poljaci pitali
Ruse šta da rade dok su im ovi otimali deo zemlje na istoku, ovi lakonski
slegnuše ramenima i rekoše:
„Uzmite i vi nešto od Nemaca.“
Prolazimo Krakov i nastavljamo ka Nemačkog,
krećući se u pravcu Drezdena. Tako stižemo do Vroclava, europske prestonice
2016. godine. Ne čudi da se ovaj grad dobro kotirao na listama
najpoželjnijih gadova za život.

Smešteni između dva moćna suseda
koji su im radili o glavi, Poljaci žive svoju istoriju s ponosom. Kada naiđu na
prestupnika, kao nedavno dva pripadnika neofašističe "Ponos i modernost.“
na osnovu Zakona o zabrani propagiranja totalitarnih ideologija - fašizma i
komunizma oni ga liše slobode.
Tu nije kraj problema, u ovom delu Poljske jak
je 'Pokret za autonomiju Šlezije' koji se zalaže za široku autonomiju ovog regiona.

Pre rata broj mostova u Vroclavu bio
je i
veći, te ste ovde mogli 300 puta da
pređete reku, a svaki od njih je bio drugačiji. Po broju mostova je četvrti u Evropi
po broju mostova (uključjući i pešačke), iza Amsterdama, Venecije i Sankt
Peterburga. Ovakav položaj osveti se gradu u biblijskoj poplavi 1997. godini. Premda
nikad nije ugostio olimpijske igre, grad ima Olimpijski stadion. Vroclav je
četvrti po veličini grad u Poljskoj. A Poljska je deveta najveća zemlja u
Evropi.
Ovde je 1916. preminuo naučnik
koji je otkrio triper (kapavac, gonoreja), a
godinu dana ranije Alojz Alchajmer, koji je isto nešto otkrio ali sam zaboravio
šta.

Jedan od čuvenih srpskih vojvoda, lužički
Srbin,
Pavle Jurišić Šturm rođen 22.
avgusta 1848. (Paulus Šturm), a u Vroclavu je završio Vojnu akademiju. Učestvovao
je u francusko-pruskom ratu (1870-1871).
U srpsku vojsku primljen je kao dobrovoljac 15. juna 1876. godine. Njegov
rođeni
brat Evgenije Jurišić Šturm
takođe je bio dobrovoljac srpske vojske. Pavle Jurišić umro je u skromnoj sobi kuće u
Mišarskoj 1,
13.
januara 1922. godine.
Evgdenijev sin,
major Kraljevine Jugoslavije, priključio se Jugoslovenskoj vojci u otadžbini.
Zarobio ga je Gestapo i ponudio mu kućni pritvor, jer je ipak bio nemačkog porekla.
Glatko ih je odbio rekavši da je on srpski
oficir. Streljan je.
GLAVE ATRAKCIJE VROCLAVA (Wroclaw,
Breslau):



- Glavni
trg Reynek sa Gradskom skupštinom,
Crkvom Svete Elizabete iz XIV veka, Crkvom Svetog Jovana Krstitelja iz XIII
veka,
- Ulica
Swidnicka koja krije najstariju pivaru u Evropiiz 1275. godine,
- Trgovi
Solny, Nowy Targ i Teatralny. Na trgu Solny, ime mu kaže, nekada su bile
postavljene tezge na kojima e prodavala so,
- Ostrow
Tumski - najstariji deo grada izgrađen na ostrvcima glavne reke grada,
Odre. Da biste došli do njega pređite istoimeni most. Krase ga jedinstvene
građevine koje datiraju iz XII veka.
- barokno-neoklasicistička
Kraljevska palata (Dvorac pruskih kraljeva)
- Nebeski
toranj – najviša zgrada u Poljskoj,
- staro
jevrejsko groblje,
- neogotska
železnička stanica,
- muzeji; Narodni
muzej (Muzeum Narodowe), Panorama Racłavicke - 120 m dugačko
platno koje prikazuje bitku iz XVIII veka za nezavisnost između Poljaka i Rusa,
Etnografski muzej (Muzeum
Etnograficzne; u okviru Narodnog muzeja), Gradski muzej (Muzeum Miejskie
Wrocławia), Muzej Akademije likovnih umetnosti (Muzeum Akademii Sztuk Pięknych), Muzej arhitekture (Muzeum Architektury), Geološki muzej Vroclavskog
univerziteta (Muzeum Geologiczne
Uniwersytetu Wrocławskiego), Mineraloški muzej Vroclavskog univerziteta (Muzeum Mineralogiczne Uniwersytetu
Wrocławskiego), Prirodnjački muzej Vroclavskog univerziteta (Muzeum
Przyrodnicze Uniwersytetu Wrocławskiego),
Muzej pošte i telekomunikacija (Muzeum
Poczty i Telekomunikacji),
- pozorišta;
Poljsko
pozorište u Wrocławu (Teatr Polski we Wrocławiu), Vrocłavsko suvremeno
pozorište (Wrocławski Teatr Współczesny), Vrocłavska opera (Opera Wrocławska), Vrocłavska
filharmonija (Filharmonia Wrocławska), Muzičko pozorište Kapitol (Teatr
Muzyczny Capitol), Umetnički centar
Impart (Centrum Sztuki Impart),
Pozorište Laboratorium (Teatr
Laboratorium), Pozorište Korba (Teatr
Korba), Narodno pozorište Više škole dramskih umetnosti (Teatr Państwowej Wyższej Szkoły Teatralnej),
Lutkarsko pozorište (Teatr Lalek),
Pozorište pantomime (Teatr Pantomimy).
- kuća Ivice i Marice (Hans i Gretel),
- Dvorana
stoletnice (Hala Ludowa/ Narodna
dvorana) iz 1913.– prostor namenjen ljubiteljima savremene umetnosti, delo Maksa Berga, preteča
Bauhausa,
- Japanski
vrt - nastao kao deo Svetske izložbe od pre više od sto godina i danas
predstavlja pravu atrakciju u sklopu parka Szczytnicki, mesto prelepih
vodopada, uskih mostića i orijentalnihn žbunova,
- ZOO vrt
(osnovan 186.; najveći broj životinjskih vrsta u Poljskoj - 565, ukupno oko
7100 životinja).






Patuljci pojma nemaju o poplavi iz 1997. Ivica i Marica
imaju svoje kuće. Obilazimo ostrva, crkve, muzeje i pivnice. Vroclav je grad za
marljive istraživače. Njegov zaštitnik je Jovan Krstitelj.
Tokom osamdesetih kada su se Poljaci pobunili protiv
rigidnog režima ljudi su preko noći nestajali. Ovaj spomenik na to podseća i
opominje.
Tu je i spomenik poznatom poljskom književniku i dramskom piscu Aleksanderu Fredru (1793. - 1876.) koji je iz Lavova (današnja Ukrajna) prebačen ovde. Neki su ga kritikovali da je suviše sarkastičan, ali je on samo odmahivao rukom.
Poljska hrana:
a) Ruskie pierogi (domowe)=knedle sa
krompirom,
b) pirogi
z kapustą i grzybami= knedle sa kiselim kupusom i vrganjIma,
c) pierogi
z jagodami, z cukrem i śmietaną= knedle sa borivnicama, jagodama i
višnjama)
a) Śledzie w oleju=riba(haringa) u ulju
b) śledzie
marynowane= haringa marinirana
3. Kaczka pieczona= pečena patka
4. Krupnik = čorba sa heljdom
5. Barszcz z uszkam= čorba od cvekle sa
minjaturnim knedlicama punjenim vrganjima.
6. Bitka wołowa z ziemniakami=junetina
u sopstvenom sosu
7.
Kopytka z masłem i cukrem= zašećerene
puter knedle -slatko ali i obrok.
Sve je ovo poprilično jeftino u restoranima, ali treba
pornaći neki restoran sa švedskim stolom, kako bi više različitih stvari moglo
da se proba. A onda je bilo vreme da odemo do našeg Ibis hotela.
Dvorac Ksiaž (Fürstenstein)
Eklektični dvorac Ksiaž (Fürstenstein), nadomak Vroclava, poznat
kao biser Donje Šleske (Sudeta) koji datira još iz XIII veka. Kroz vekove je više puta
rušen i ponovo izgrađivan. Treći je po veličini dvorac u Poljskoj.

Za vreme II svetskog rata su ga zaposeli
nacisti. Pod vođstvom arhitekte Hermana Geslera, izvršeno je prilagođavanje upravljanja
državnim železnicama (Deutsche Reichsbahn), da bi potom, ispod zamka započela
gradnja (organizacija TOT) sistema podzemnih tunela u okviru projekta Alberta
Špera „Div"(Riese).
Po nekim špekulacijama u tim tunelima kraj Valbžiha u tom
podzemnom lavirintu možda je zaturen i oklopni nacistički voz (dužina kompozicije
150 metara), prepun vrednih umetiničkih dela, zaliha zlata i dragulja, ukupne težine
od okvirno trista tona. Ali možda njegova unutrašnjost krije i nacrte prototipa
Hitlerovog tajnog oružja koje je trebalo da preokrene ishod rata.
Projekat Riese napušten je u početnoj fazi izgradnje,
te jke iskopano samo devet kilometara tunela (25.000 m2, 100.000 m3). Postoje
dva nivoa tunela, prvi je 15 metar pod zemljom i dostupan je sa četvrtog sprata
dvorca liftom i stepeništem iz podruma i ulazom iz vrtova. Tunel (80 m, 180 m2,
400 m3) ojačan je betonom i vodi do drugog nivoa podzemlja.
Po nekim procenama do sada je
istraženo samo 10 % podzemnih tunela (čiji se jedan deo može razgledati u
letnjem periodu).
Mreža puteva, mostova
i železničkih pruga uskog koloseka stvorena
je radi povezivanja sa obližnjom železničkom
stanicom. Zatvorenici su pretovarali građevinske materijale, rezali drveće,
kopali rezervoare i kanale za odvodnjavanje. Ako ih nije pokosio tifuius, bili bi
likvidirani. Prema nepotpunim podacima, najmanje 13 hiljada zatvorenika radilo je
na projektu.Većina njih je prebačena iz
koncentracionog logora Aušvic.
Veruje se da je ovaj zamak u određenom
periodu bio i Firerovo sklonište. Pred kraj rata ga je zaposela Crvena armija.
Svrstan je u deset najlepših
evropskih zamkova. Sve je počelo kada je Boško zvani Sirovi rešio da sagradio tvrđavu
(1288-1291), srušivši drvene utvrde 1263. godine. Njegov unuk, Boško II je samo
dvorac dogradio.

Dvorac kasnije
preuzima Konrada I Hochberg, za vreme čije
vladavine ovo postaje sedište društvenog
života ovdašnjih najuglednijih potrodica. Antonio
Dominiko Rosi dograđuje južno krilo u stilu baroka, da bi pravi vizionar bio Konrad
Ernest Maksimilijan (1705.-1742.), koji je sagradio istočno krilo u rokoko stilu,
statue, kapiju, zgradu s kulama i dva sprata aneksa, a oformio je i biblioteku.
Druga velika obnova dvorca (1909.-1923.) izvršio je poslednji aristokratski
vlasnik, Jan Henrik XV (1907.-1938.). Njegova supruga Dajzi, u velikoj meri
uticala je na unutrašnju dekoraciju zamka.



Gvozdeni krst (Eisernes Kreuz)
nemačko vojno odlikovanje ustanovio je kralj Fridrih Vilhelm III od Prusije, a prvi
put je dodeljeno 10. marta 1813. godine u Vroclavu (tokom Napoleonovih ratova
(1804.—1815.) kao najviše odlikovanje za hrabrost i zasluge). Dodeljivao se samo tokom
rata, u različitim stepenima u zavisnosti od visine čina vojnog lica. Pored
Napoleonovih ratova, Gvozdeni krst je dodeljivan i tokom Francusko-pruskog rata
kao i tokom I i II svetskog rata. Poslednji put je dodeljen u maju 1945. god.
Dizajnirao
ga je nemački arhitekta Karl Fridrih Šinkel po ugledu na amblem Tevtonskih
vitezova iz XIV veka. Po završetku II svetskog rata vlada Zapadne Nemačke
dozvolila je vojnim veteranima da nastave da nose Gvozdeni krst iako je nemački
zakon zabranjivao nošenje odlikovanja sa svastikom. Zbog toga im je 1957.
godine nemačka vlada dodelila nove Gvozdene krstove na kojima je u centru krsta
umesto svastike bilo predstavljeno hrastovo lišće. Gvozdeni krst je ponovo
1955. godine preuzet kao simbol nove vojske zapadne nemačke Bundesvera uprkos
tome što je predstavljao simbol nacističke Nemačke.
A onda još par šetnji i piva pa napuštamo bajkovitu Šleziju,
veštice i patuljke, žapce i poljske princeze...
Klackamo do Kodcka; tvrđava i podzemlje

Današnji
izlet iz Vroclava vodi nas u jedan grad
udaljen 90 kilometara. U pitanju je
Klodcko
(Klodzko, Glatz). Osnovan je u X veku. U njemu obilazimo tvrđavu i podzemne
hodnike. Kłodcko se nalazi u Donješleskom vojvodstvu. Zbog svog
kulturno-istorijskog nasleđa ponekad se naziva „Mali
Prag." Kulturno i
tradicionalno bio je deo Bohemije,
a
administrativno deo Šleske od 1763. godine.
Bohemija i Poljska ratovale su
oko ovog grada. Godine 1114. bohemijski princ Sobeslav spalio je grad do temelja,
ali ga je ubrzo obnovio. Obnovio je i ojačao i dvorac koji se nalazi na visokoj
steni iznad grada. Mirovni sporazum je postignut 1137. godine, a poljski vojvoda Bolesłav III
Vrimouth ustupio ga je Bohemiji. Mongoli
ga u okviru svoje evropske turneje napadaju 1241. godine.
Gradska skupština izgrađena 1341. godine, a
naredne godine otvorena je ciglana. Strada u XV veku od ratova i epidemije
kuge. Godine 1540. izgrađen je kanalizacioni sistem, devet godina kasnioje
popločane susve ulice koje to nisu bile, a gradska vijećnica je obnovljena.
Većina kuća na gradskom trgu obnovljene su u renesansnom stilu.
Između 1619. i 1649. godine
tvrđava je nekoliko puta napadana, ali nije zauzeta. Zato je grad stradao;
preko 900 od 1300 objekata jee srušeno, a stanovništvo prepolovljeno.
Godine
1880. godine otvorena je elektrana, a zgrade duž glavnih ulica obnovljene su u
neogotičkom i neorenesansnom stilu. Preostali gradski zidovi sa svim vratima su
srušeni. Krajem XIX veka dolina Klocko pretvorilena je u jedan od
najpopularnijih turističkih regiona.
Tokom II svetskog rata, tvrđava
je pretvorena u zatvor. U prvo vreme njime je upravljao Abver, da bi ubrzo
kontrolu preuzeo Gestapo. Posle kapitulacije nacističke Nemačke 1945. godine,
grad je pripao Poljskoj, po
Potsdamskoj konferenciji. Nemački stanovnici grada
su proterani. Jedan deo novih stanovnika došao je iz područja Poljske koje su
preuzeli Rusi (po odredbama dogovora u Jalti).
Sam grad nije bio oštećen ratom
i Crvena armija je zaposela bez veliih vojnih dejstava. Međutim, svi mostovi,
osim kamenog mosta
iz 1390. godine, bili
su uništeni. Pedesetih i šezdesetih godina veliki dio grada je oštećen od
klizišta.
Osvrnimo se sada na sistem
podzemnih tunela i podruma, koji su delo
gradskih trgovaca kako bi čuvali i sačuvali svoju robu u smutna vremena, kojih
je, kao što ste videli bilo oduvek. Zadnja velika nesreća desila se 1997.
godine i u pitanju je bila poplava.
Minievrolend
U ovom novootvorenom parku na
površini od 20 hiljada kvadratnih metara možete pogledati dećmo preko 35
minijaturnih modela poznatih svetskih građevina širom sveta kao i 100 maketa
zgrada.