среда, 30. септембар 2015.

Aprilska mediteranska tura 2010-Svi mirisi Provanse: Nica:12 sati čistog glamura na Azurnoj obali





 


UN JOUR EN PROVENCE

 
luka Lympia-sagrađena sredinom XVIII veka, za Čehova je bila najlepši deo Nice

Nica, nekada lučki grad, smešten nedaleko od italijanske granice, između Kana i Monaka, sinonim je za mondensko letovalište. Reč koja prosto blista glamurom, obasjana sunčevim zracima i oivičena tirkiznim, morskim plavetnilom. Ali tamo živi i 350 hiljada stanovika, uobičajnom životom punim radnih obaveza. 


Grad se sastoji od tri dela (po fizionomiji, a donekle i po funkcijama): starog grada, Simeza, dela koje datira još od rimskih vremena i novog dela grada. Predmeti pronađeni u Grimaldijevoj pećini ukazuju na prisustvo čoveka na ovim prostorima još od vremena paleolita i neolita. Znali su ti divljaci, gde da se nasele! Grci su svoje naselje nazvali Nikaea, a Rimljeni to ime zadržali.

 

Nica se nalazi u regionu Provansa-Alpe-Azurna obala, na Azurnoj obali (La Cote d`Azur). Ova kraljica francuske rivijere u sastavu Francuske je od 1860. godine (pošto je vekovima bila deo Savojskog kraljevstva). Ipak, sačuvala je svoju posebnost oličenu u dijalektu, tradiciji i kuhinji. Smeštena je u "Zalivu andela", na ušcu reke Pajon u Sredozemno more.

 

Nicu krase brojni istorijski spomenici, iz grčkog, rimskog, srednjovekovnog, renesasnog i baroknog doba.

 

Stari deo grada karakterišu relativno uske, mestimično krivudave ulice i ostale odlike mediteranskih gradova (visoke kuće sagrađenim uglavnom od kamena sa karakterističnim drvenim kapcima na prozorima).  



Dok šetate uskim uličicama starog grada bacite pogled na neku od predivnih fasada zgrada starih dve, tri veka, sa prozorima prepunim cveća, u čijim se prizemljima ungezdile prodavnice ili simpatični kafići. Istočno od starog grada i luke, na poluostrvu Kap-Fera, u gustim, večno zelenim mediteranskim šumama, razbašavilo se luksuzno turističko naselje Vilfranš, sa više od tri hiljada vila, koja su se vremenom teritorijalno spojile sa Nicom. Još istočnije, a opet u zalivu, razvilo se drugo turističko naselje Bolije. Nećete moći da odolite tom mediteranskom šarmu.


U starom gradu su i Crkva Sv.Martina - Sv.Augustina (Église Saint-Martin Saint-Augustin), koja je najstarija crkva u gradu i jedna od prvih parohijskih crkava, iz XV veka, Trg Svetog Fransoa iz XVI veka, Prirodnjački muzej (u blizini trga Garibaldi). Prvi je muzej u Nici, od brojnih, a  otvoren je 1863. godine. Ima oko milion eksponata raznih vrsta flore i faune Mediterana, Afrike i Severne Amerike.


Novi deo grada se prostire pored obale, odnosno duž jednog širokog i ovalnog zaliva. Krunisan je širokim avenijama ukrašenim zelenim palmama, raznovrsnim cvećem i negovanim travnjacima. 

 

"Engleskim šetalištem", dugim šest kilometara, šetaju turisti i džogiraju oni željni dobre fizičke forme. Odavde se pruža neponovljiv pogled na smaragdno-tirkiznu boju mora, koja prosto mami da joj se predate, na nekoj od mnogobrojnih plaža. Šetalište je bilo ideja engleske zajednice, tačnije sveštenstva, a realizacija je otpočela 1822. godine. Stoga, ne čudi, što nosi ime „Zaliv anđela“ (Baie des anges). Noć na ovo mesto izvede umetnike, akrobate, ulične svirače i ostale prodavače zabave. 

 

Na plažama mlađi posetici Nice prave žurke, uz gitare i vino. No, ako bacite pogled na drugu stranu ulice, ugledaćete čuveni hotel Negresko. Njega je 1912. godine sagradio rumunski violinista i poslovni čovek Henri Negrasko, po nacrtima arhitekte Edvarda Nijamansa. Belle epoque na delu. Predvorje ovog hotela krasi impozantni kristalni luster, najveći na svetu. Ako sam vas zaintrigirao, prilažem hladan tuš u vidu cenovnika. Eto, može da se doručkuje, npr...



 Kada ste u Nici trebalo bi da posetite:

  • Muzej moderne i savremene umetnosti (Musée d'Art Moderne et d'Art Contemporain-MAMAC)koji se smestio između autobuske stanice i Akropolisa. Sam muzej je sjajan primer moderne arhitekture. Trijumfalni luk koji se oslanja na četiti masivna mermerna stuba spojen je zastakljenim površinama
  • Muzej Masena (Muzej umetnosti i istorije) - na uglu Engleskog šetališta i Francuske ulice

  • Muzej lepih umetnosti  (Musees nationaux du XX siecle des alpes-maritemis) smestio se u neoklasicističku palatu iz XIX veka građenu za ukrajinsku princezu. 
  •  Regionalni muzej azijske umetnosti  (Musée des Arts asiatiques) je najnoviji muzej u Nici. Nalazi se u predivnom parku Feniks sa pogledom na jezero. Zgrada muzeja je u japanskom stilu, a pohranjuje eksponate vezane za azijsku kulturu. 
  • Nacionalni muzej naivne umetnosti Anatol Jakovski smešten je u izuzetnom zamku Sent Elen. Sadrži oko 600 dela naivne umetnosti, a među autorima zastupljeni su Viven, Rimber i Bušan.
  • Casino RUHL iz 1884. godine, na mestu gde započinje Av. de Verdun prema Trgu Masena.
  • Mermerni krst (La Croix du Marbre) nalazi se u Francuskoj ulici, između centra grada i „Engleskog šetališta“.  Podignut je  1568.godine kako bi proslavio sklapanje mira izmedu kralja Fransoa I i škotskog kralja Čarlsa V.  Nasuprot spomenika, je ploča pod nazivom "Povratak iz Egipta", koja podseća na posetu Pape Pija VII Nici.
  • Park Alberta I - najstariji park u centru Nice. Ovde ćete pronaći moderni simbol Nice, Venet luk (Arc de Venet), koji je dizajnirao Bernard Veneta.

 


  • Centar Nice označava velika "Fontana sunca", prekoputa trga Masena.
  • Trg Masena - od njega počinju svi veći bulevari. Trg asocira na severnoitalijanske gradove. Ovo je centar gradskog života, tu se održava Karneval. Prepoznatljiv je po gradevinama crvene boje. 
  • Park Masena - za javnost je otvoren 1983. godine. U ovom delu je Sat-kula, Kula Svetog Franciska.
  •  Trg Garibaldi je izgrađen u XVIII veku. U njegovom centru nalazi se Garibaldijev spomenik, simbol ujedinjenja Nice sa Italijom. Sada preko trga prolazi tramvaj, a Italija ne stanuje ovde više, osim u kulturnom i gastronomskom nasleđu. 
  •  Trg Rossetti se nalazi u centru stare Nice, a na njemu je katedrala Sent Reparat sa zvonikom iz XVIII veka.
  • Trg Saleya  ugošćava pijacu cveća, ali i mnogobrojne restorane, kafiće i prodavnice.
  • Gradsku kuću (Hotel de Ville) - u istoimenoj ulici starog grada nalazi se gradsko zadanje iz  1730. godine, iz vremena vladavine Napoleona. Prvobitno je bio bolnica i kasarna, a od 1860. godine u njoj se nalazi Gradska kuca.
  • Lučku crkvu Notre-dame (Notre-Dame du Port) - mesto na kome pomorci sa blagoslovom lučke gospe odlaze na svoja putovanja. O tome govori i statua Bogorodice koja stoji na tremu licem okrenuta ka crkvi.
  • Spomenik mrtvima (Le Monument audž Morts) je kolosalna građevina u luci, na Trgu Ginemer (Place Guynemer), odmah sa desne strane posle Huma. Podignuta je u znak sećanje na 4 hiljada stanovnika Nice koji su stradali tokom II svetskog rata.
  • Rusku pravoslavnu crkvu (L`Église Russe) poznatu i pod imenom crkva Svetog Nikole, nalazi se u blizini glavne železničke stanice i avenije Tijer (Avenue Thiers), na bulevaru Carević (Boulevard Tzarevich). Gradena je po uzoru na moskovske crkve, sa pet kupola. Gradnja je počela 1903. godine, ali zbog rusko-japanskog rata i finansijske krize, nije završena sve do 1912. godine. Bulevar Carević nosi ime po velikom vojvodi Nikolaju Aleksandroviču, koji je okončao u villi Bermond 1865.godine. Komemorativna kapela je podignuta kasnije.
  • Izložbenu palatu (Le Palais des Expositions)  na obali reke Pajon. Sagradena je 1953.godine, a prepoznatljiva je po svodu u kombinaciji stakla i betona, kao i po zanimljivim skulpturama na šetalištu Pajona.
  • Crkvu Jovanke Orleanke (L`Eglise Sainte Jeanne d`Arc) - je u ulici Gramon (Rue Grammont). Zvonik je visok 65 metara.




Severno od centra grada nalazi se rezidencijalno središte Simijez (Cimez) na visini od 110 metara. Ovde se nalaze ostaci rimskog Cemenuluma i Arheološki muzej Nice, kao i prelep park sa stoletnim maslinama, koji skriva franjevački manastir. Ovde se od 1948. godine, svakog jula održava Džez festival. Ovaj deo Nice posebno je volela evropska aristokratija, pa je baš zato ovde gradila vile koje se stilski kreću od Luja XV pa do neogotskog ili orjentalnog. To zlatno doba okončalo se izbijanjem I svetskog rata. 


Idemo dalje i nailazimo na Muzej Matisa (Musée Matisse-1869-1954). Matis je u Nici proživeo 37 godina, a ovde je i preminuo. Gradu je poklonio zbirku svojih slika, koja je smeštena u prelepoj vili iz XVII veka. Zbirka je impozatna i upotpunjena slikarevim ličnim predmetima.


Groblje manastira Simijez (Le cimetiere du Monastere de Cimiez) poslednje je počivalište slikara Anrija Matisa (Henri Matisse), kao i mnogih drugih značajnih ljudi iz istorije ovog lepog grada. Umiranje je, ovde, čist luksuz jer je ovde život već u raju.


Muzej Šagala (Musee national Marc Chagall), nalazi se na Aveniji doktora Menara, na mestu gde bulevar Simijez već prelazi u uzvišenje Simijez. Ovaj muzej je najveća javna kolekcija radova slikara Marka Šagala (1887-1985), koji je živeo u obližnjem Sen Pol de Vansu. Muzej je sazidan 1972. godine, kako bi dostojno predstavio Ciklus poruka iz Biblije, kolekciju od 17 ogromnih radova inspirisanih Starim zavetom.


Zatim smo se popeli do utvrđenja Balinda taur (La Tour Bellanda) na brdašcetu Koline de Šato (92 m.n.v). Na njemu se nalaze ostaci tvrđave, koji potiče iz doba naseljavanja Grka, a srušena je 1706. godine. Na 214. stepeniku puta prema vrhu brda i tvrđavi, nalazi se vojni objekat, izgrađen 1830. godine, u kojem se danas nalazi Pomorski muzej Nice. Opremljen je teleskopom za astronomska osmatranja. Nažalost, vodopad koji bi tu trebao da se nalazi je presušio iz nama nepoznatog razloga. Možda nisu platili račun za vodu?  Za utehu, panorama grada bila je sasvim pristojana zamena. Na istočnoj strani je luka, koja datira iz 1750. godine. Nju je izgradio Charles Emmanuel III, Vojvoda Savojski.


I negde uvek na ovakvim mestima čovek ogladni, pa treba da razmisli i o nasušni potrebama. Kada je to bio problem u Francuskoj?? Opštepoznato je da se Francuska diči sa 365 vrsta sireva, svaki za po jedan dan u godini. Francuzi samozadovoljno tvrda da ih imaju i više. Prave ih od kravljeg, ovčijeg i kozjeg mleka. Sirevi se dele na sveže (nefermentisane) i prevrele (fermentisane) sireve, a ovi drugi se opet dele na meke, srednje tvrde, tvrde i topljene sireve. Tipično francusko posluženje je tanjir sireva. On treba da sadrži najmanje pet vrsta sireva, a poželjno je i više. A, uz sir, zna se!


U Nici su živeli i radili Pikaso, Matis, Šagal i Hemingvej. Luj Armstrong je imao svoje nezaboravne koncerte u Palati Mediterranee od 1937-1939. Na svojoj velikoj turneji Bitlsi su 1964. su nastupili i u Nici. Do kraja sedamdesetih godina XX veka sve svetske zvezde su našle razlog da ovde svrate: Brižit Bardo, Alen Delon, Belmondo, Robert Mičam, Kirk Daglas, Erol Flin, Ričard Barton, Klaudija Kardinale, Liz Tajlor, Keri Grant, Grejs Keli, Romi Šnajder, Ketrin Hepbern... A  nama je bilo vreme da odemo, nažalost, kako bismo nastavili put. Bilo je vremena tek za jedan sladoled pre polaska.



Idemo dalje u Baselonu-uskoro!!!