•Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis” oformljena je 1848. godine. Poseduje Sobu legata koja objedinjuje tri postojeća legata-biblioteke celine koje ustanova baštini dugi niz godina. Preseljenjem u novu zgradu omogućena je njihova dostojna prezentacija i popularizacija. U legatima Milivoja i Božidarke Filipović, Jovana Davidovića i Siniše Paunovića mogu se videti muzejski primerci rukopisa, stare i retke knjige, rečnici na mnogim svetskim jezicima, primerci minijaturne knjige, lična prepiska sa savremenicima (Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Desanka Maksimović, Momčilo Nastasijević i drugi) umetnički predmeti, nameštaj, kolekcionarski primerci i njihove lične stvari…
четвртак, 23. март 2023.
Čаčak na prvi pogled
•Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis” oformljena je 1848. godine. Poseduje Sobu legata koja objedinjuje tri postojeća legata-biblioteke celine koje ustanova baštini dugi niz godina. Preseljenjem u novu zgradu omogućena je njihova dostojna prezentacija i popularizacija. U legatima Milivoja i Božidarke Filipović, Jovana Davidovića i Siniše Paunovića mogu se videti muzejski primerci rukopisa, stare i retke knjige, rečnici na mnogim svetskim jezicima, primerci minijaturne knjige, lična prepiska sa savremenicima (Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Desanka Maksimović, Momčilo Nastasijević i drugi) umetnički predmeti, nameštaj, kolekcionarski primerci i njihove lične stvari…
среда, 15. март 2023.
Artemizon-Artemidin hram u Efesu
Hram podignut u starogrčkom gradu
Efesu, u Maloj Aziji (danas Turska) poznat kao Artemidin, preciznije Artemizion,
jedno je od sedam svetskih čuda starog veka. Prvi je mermerni hram antike. Hram je opet otkrio britanski arheolog
Džon Tarti Vud 1870. godine.
Sagrađen 550. godine p.n..e u
slavu Artemide, ćerke Zevsa i Lete, grčke boginje divljine i plodnosti, danas
je u razrušenom stanju i skrenut sa turističkih trasa (2 km od kompleksa Efes).
Od njega je ostalo samo par stubova. Više je puta rušen i potom obnavljan, a
novac za njegovu obnovu nudio je i Alekandar Veliki, ali su ga žitelji Efesa glatko
odbili.
Finansijsku konstrukciju za
izgradnju velelepnog hrama zatvorio je lidijski kralj Krosos. Hram je projektovao
grčki arhitekta Herosifron. Dug je 115, širok 55 metara, ukrašen sa ukupno 127
jonskih stubova visine 18 metara, na čijim vrhovima je ležao ogroman krov sa
otvorom. Hram je bio dekorisan bronzanim statuama, koje su izvajali najumešniji
umetnici toga vremena: Fidija, Polikleit, Kresilas i Fradmon. Antički pisac
Antipater iz Sidona došavši pred ovu veličanstvenu građevinu, rekao je:
„Osim Olimpa, sunce još nikada
nije videlo nešto što se može uporediti sa ovim.”
Hram je služio kao religijsko zdanje, ali i kao pijaca. Bio je utočište Amazonki koje su se tu sklonile, kako od Herakla, tako i od Dionisa. Pohodili su ga trgovci, umetnici, putnici i kraljevi. Arheološka iskopavanja na ovom lokalitetui otkrila su poklone, koji su hodočasnici darivali boginji, u čiju je slavu hram i podignut. Na ovaj put pokonjenja, oni su potezali čak iz Persije i Indije. Pronađene su, tako: zlatne naušnice, narukvice i ogrlice, novčići od elektruma (legura zlata i srebra), statue Artemide izvajane od zlata i slonovače i drugi artefakti izuzetne lepote i vrednosti.
U noći 21. jula 356. godine p.n.e.
ubogi čobanin po imenu Herostratus, u nameri da se proslavi, da njegovo ime ostane
zabeleženo i istorija, zapalio je drveni krov, te je hram sagoreo do temelja. Huligan
je pogubljen, a spominjanje njegovog imena bilo je strogo zabranjeno pod
pretnjom smrtne kazne. Ovaj vandalski
čin poslužio je kao inspiracija za davanje imena jednom sindromu koji je dosta
čest u savremenom svetu - Herostratusov sindrom je patologija povezana sa
nesigurnim ljudima, lišenim pažnje najbližih, koji po svaku cenu traže priznanje
od društva. U tu svrhu spremni da izvedu neku radikalnu akciju poput ove.
Iste noći kad je zapaljen
Artemidin hram, rođen je Aleksandar Veliki. Poznati istoričar tog doba, Plutarh,
zapazio je ovu slučajnost, te je pribeležio da "u toj noći boginja nije
obitavala u svom hramu, jer je prisustvovala rođenju budućeg velikog
vojskovođe, te nije mogla da spasi svoj hram od uništenja."
Hram je obnovljen posle Aleksandrove smrti, 323. pre nove
ere. Novopodignuto svetilište uništeno je tokom opsade Gota 262. godine, ali
Efežani su se zavetovali i ponovo ga podigli. U naredna dva veka, većina stanovnika
Efesa prešla je na hrišćanstvo, te je hram izgubio svoj raniji religiozni
značaj.
Poslednje poglavlje istorije vezano za ovo zdanje odigralo
se 401. godine nove rere, kada ga je srušio Sveti Jovan Hrizostom (Zlatousti). Kada
je Efes konačno napušten, građevinski materijal je raznošen, pa je tako onaj,
sa ovog mesta završio delom u crkvi Aja Sofiji, u Konstantinopolju. Kada
pogledate neki od stubova koji danas krase Aja Sofiju, znajte da su oni
prvobitno pripadali Artemidinom hramu.
понедељак, 20. фебруар 2023.
Dragulji Panonije: Đula, Oradea i Debrecin
Pakujem se i ispijam kajzermelanž. Čujem se sa stricem koji kad mu kažem gde
idem, podseća me kako sam u Šаpcu ´proplivao´ i preplivao Savu kod Starog
mosta.
Državni praznik Republike Srbije kao da je
stvoren za putovanje i posetu prvim komšijama . Uostalom i ime mu to
nagoveštava- Sretenje. A polazak na put na rođendan Žil Verna, je svakako
inspirativan.
Prošle godine isprobao sam ovaj eksperiment i dopao mi se.
Ponavljam ga ali su mesta, naravno, druga.
No, interesovanja su stalna; banje , istorijsko nasleđe i
kultura, vino...
No, kako to biva u uzbudljivoj partiji pokera koja se zove
život, pred put se u Rumuniji malko zatreslo, dvaput. Vrhovni animator ne
oskudeva u trikovima.
Banja Đula, radosti hedonizma
Banja Đula je gradić i banjsko mesto na jugoistoku Mađarske
i jedan je od napoznatijih banjskih i termalnih centara u Mađarskoj.
Mestom dominira utvrđenje sa jezerom i parkom koji ga
okružuje. Gradić Đula ima oko 35 hiljada stanovnika. Kroz mesto protiče kanal
Elovic, premošćen sa brojnim manjim i malo većim mostovima, pa se zovu i mala
Venecija. Kanal je napravljen da bi se sprečile poplave Belog Kereša, reke koje
teče pored Đule.
U glavnoj ulici je popločana pešačka zona sa brojnim
restoranima i tradicionalnim poslastičarnicama.Tako, Stogodišnja
poslastičarnica (Százéves cukrászda) posluje neprekidno od 1840. godine. U
prvoj prostorji su izloženi kolači, ali će vas prvo uvesti u druge dve, u
kojima su kolekcije stilskog nameštaja, mala prodajna galerija slika i muzejska
postavka istorije spravljanja kolača. Nameštaj nije samo za pokazivanje, već i
za sedenje i uživanje u kolačima.
Banja Đula postaje sve popularnija wellness i spa
destinacija za goste iz Srbije.
Ovo mesto svoj naziv duguje kralju Gyuli III. Pominje se još u XIV veku kao naselje oko manastira Gyulamonostora, a najveći uspon i razvoj doživljava za vreme vladavine Matije Korvina. U XVI veku osvajaju ga Turci, ali je oslobođen već nepunih stotinu godina kasnije. Za vreme tih nesrećnih godina grad je gotovo potpuno napušten, ali se obnavlja i naseljava iznova u XVIII veku i to pretežno nemačkim, mađarskim i rumunskim stanovništvom. Ono što danas krasi Đulu - banjski, turistički kompleks, izgrađen je tek sredinom XX veka. Tu je i stari most, Kapus, preko koga se nekada davno ulazilo u naselje Đulu.
Tvrđava i dvorac Almaši, zgodno su raspoređene i nalaze se
uz samu banju, pa prebacivanje iz hedonističkog u istraživački mod ide brzo i
efikasno. Preporuka je da uzmete tzv ”četiri u jedan” ulaznicu koja obuhvata
ulazak u tvrđavu, dvorac, kulu-vidikovac i spomen kuću Ferenca Erkela. Franc
Erkel ( 1810-1893) bio je kompozitor, pijanista i dirigent, „otac” mađarske
opere, a najpoznatiji je po muzici za ”Himnusz”, koja je 1844. godine
proglašena za zvaničnu nacionalnu mađarsku himnu.
Dvorac i tvrđava građeni su i dograđivani od crvene opeke, a
služili su za odbranu hrišćanskog sveta od najezde Osmanlija (u periodima
1740-1766 i 1801-1810). Tu su se odigrali mnogi istorijski događaji: od 13
aradskih mučenika desetorica ih je ovde položilo oružje, Erkel je u parku ovog
dvorca komponovao delove nekoliko svojih opera, a Mihalj Munkači radio ovde kao
slikarski šegrt.
Baja je postala turističko središte nakon izgradnje
termalnih kupatila 1942. i njihovog proširenja 1959. godine.
Banjski kompleks ima lekovitu vodu temperature oko 72°C koja
dolazi iz dubine od oko 2000 metara. Banjski kompleks VARFURDO prostire se na
2000 m² u prelepom parku, na imanju od 8,5 hektara, ima ukupno 19 bazena i
wellness centar. Čitav kompleks podeljen je na delove. Tu su i ordinacije za fizikalnu terapiju, zatim
unutrašnji kompleks sa 4 bazena sa lekovitom vodom različite temperature i
jedan spoljnji bazen sa lekovitom vodom. Ovo je jedina banja u Mađarskog u
kojoj postoji bazen za plivanje sa
termalnom vodom. Sauna park Castello poseduje termalni bazen sa masažerima,
unutrašnje i dve spoljne saune, spoljni đakuzi i baštu sa ležaljkama za odmor i
sunčanje.
Castello Wellness i Sauna Park su stariji objekti, a tu je i
noviji Aqua Palota, na površini od 6000 m², sa
velikom kružnom dvoranom i velikim kružnim bazenom sa podvodnim
hidromasažerima. Hidropovršine se prostiru na 900 m². Tobogana ima tri
porodični, “svetleći tunelni” i jedinstveni takozvani “krofna” tobogan sa
slajdom nagore. Tu je i bazen u pećini sa masažerima, bar u bazenu. Na spratu
su smešteni veliki đakuzi i deo sa saunama (njih 4). Organizuju se spa seanse.
A onda gulaš supa uz pivo, šetnja gradom, kupovina vina i
gotovo.
Moramo da krenemo dalje ako noćni provod planiramo u
rumuskom gradiću Oradea. A i nismo znali da je mađarsko-rumunska granica
sporopusna. Taman za laganu dremkicu.
Oradea, rumunski arhitektonski dragulj
Ulazeći u Rumuniju nailazimo na veliku farmu bizona. Rumuni dobro stoje sa trgovinskim lancima,
konkurencija je zastupljena u potpunosti. Probijamo se kroz pustaru, čije su
površinske vode zaleđene uprkos upornom februarskom Suncu.
I onda čudo, dragulj arhitekture uz znalačko tumačenje našе rumunske nadahnute vodičice sa svim detaljima koji bude maštu. Poput zatvora i bivše fabrike cipela u komšiluku ovih palata, arhitektonskih lepotica.
Rumuni ga zovu Oradea. Mi Veliki Varadin a isto mu tepaju i
Mađari i Nemci (Nagyvárad i Großwardein).
Grad se prostire na 115,56 km² i prema popisu iz 2002. godine ima 206.614
stanovnika. Nalazi se u severozapadnom delu Rumunije, samo 13 kilometara od
mađarske granice, u istorijskoj pokrajini Krišana. Upravno je središte okruga
Bihor. Leži na reci Brzi Kereš (Šebeš Kereš), na mestu gde on iz pobrđa prelazi
u ravnicu Panonske nizije.
U doba mađarskog kralja Ladislava bio je sedište
rimokatoličkog biskupa.
Grad se prvi put spominje 1113. godine pod latinskim imenom
Varadinum. U srednjem veku nekoliko puta je bio pod opsadom. Turci su ga
osvojili 1474. a 1601. preoteo ga je Mihailo Hrabri, knez koji je prvi ujedinio
Vlašku, Transilvaniju i Moldaviju. Turci ga iznova zauzimaju 1660, a pod vlast
Habzburgovaca dospeva 1692. nakon 14-mesečne opsade.
Nova vlast žuri da uredi grad u baroknom stilu. Grade Baroknu palatu i katoličku katedralu pored nje, a u drugom delu grada Mesečeve crkvu i državno pozorište. No ono čime ovaj grad osvaja na prvi susret su izuzetne građevine iz doba secesije, pravi arhitektonski dragulji.
Prva atrakcija na koju nailazimo je upravo pomenuta Barokna
palata i katolička katedrala, takođe u baroknom ruhu. Delo su arhitekte Franca
Antoana Hilebranta. Ispred katedrale je spomenik Svetom Ladislavu. Veruje se da
se njegovi posmrtni ostaci nalaze u crkvi. Ovde je carica Еržebet (Sisi) sa
mužem boravila triput.
Rumuni pametnije od većine u regionu čuvaju svoju
arhitekturu. One koji obnove zdanje oslobadjaju obaveze plaćanja poreza na pet
godina, a ko okleva da lepoticu obnovi deset puta ga globe višе za ispoljenu
aljkoavost.
Trg ujedinjenja (Piata Unirii) proteže se od reke na severnoj, do ulice Iuliu Maniu na južnoj strani. Idemo da grkokatoličke crkva Svetog Nikole. Izgrađena početkom XIX veka u baroknom stilu, dva puta je stradala u požaru i dva puta obnavljana. Na drugoj strani trga nalazi se starija Mesečeva crkva (Biserica "cu Luna"). Pripada rumunskoj pravoslavnoj crkvi, a sagrađena je u drugoj polovini XVIII veka, takođe u baroknom fazonu. Na njoj ćete pronaći mehanizam koji prikazuje mesečeve mene, kugla pola zlatne a pola crne boje. Unutrašnjost je čipkasto kitnjasta.
Sa iste
strane trga smestile su se dve prelepe secesionističke palate. Pored same crkve
je palata Mosković Adolfa i sinova. Projektovao ju je lokalni arhitekta Rimanoci
Kalman Mlađi početkom XX veka. On i njegov otac potpisnici su mnogih zdanja u
ovom prelepom gradiću na zapadu Rumunije. Druga palata je Vulturul Negru (Crni
orao), nazvana po krčmi koja se nalazila na istom mestu. Izgrađena je u isto
vreme kad i prva i smatra se jednim od najboljih primera rumunske secesije.
Šetamo dalje po trgu i nailazimo na mali park sa spomenikom Mihailu Hrabrom. Iza parka je Episkopska palata, pravljena dugi niz godina (1739-1875). Vlasništvo je grkokatoličke crkve. Na kraju trga i pored reke, pronalazimo još jedno značajno delo Kalmana mlađeg - Gradsku skupštinu. Tu se uglavila i katolička parohijska crkva Svetog Ladislava.
Trgom kralja Ferdinanda, oca naše kraljice Marije, dominira
zgrada pozorišta izgrađena na samom prelasku iz XIX u XX vek. Za njenu
izgradnju angažovane su bečke arhitekte. Iza pozorišta sakrila se zgrada filharmonije. I tako stižemo da
pešačke zone, ulice Calea Republicii. U njoj pronalazimo dosta palata, koje
stilski pripadaju secesiji i eklektizmu.
Posle obilja art nuvoa evo malo art deko dizajna u Casa
Darijas-La Roche, ugledne jevrejske porodice.
Sobe koje se nalaze na prvom spratu muzeja vraćaju
posetioce na početak XX veka. Kada zakoračite u ulazni hol i garderobu,
videćete dnevnu sobu, džentlmenski salon, damski, devojačku sobu, kuhinju,
ostavu, pa čak i kupatilo. Moći ćete da rekonstruišete tadašnji način života i
rituale kojima su pridavali veliki značaj.
Pristup spavaćoj sobi je ograničen, ali posetioci i dalje
mogu da vide nameštaj od belo ofarbanog javorovog drveta, nasleđen od
poslednjeg vlasnika.
U Oradei ovih dana boravi i Miki Rurk. Posle bezbroj
plastičnih operacija i opijanja snima ovde film 21 rubin (ne onaj kruševački).
Pauzu pravimo uz stek sa varivom i buteljku karakterističnog
rumunskog vina.
I možda bi se ovde sve završilo da nismo opet pronašli SPA centar sa bazenima (49 RON), hamaima i
saunama.
A onda već treba krenuti na put do sledeće
stanice-Debrecina.
Debrecin, uživanje u predahu
Finalno odredište ovog putovanja je Debrecin, na istoku
Mađarske. Po broju stanovnika drugi je najveći grad ove zemlje (nakon glavnog
grada Budimpešte). Debrecin je važan univerzitetski grad, administrativno
središte Hajdú-biharske županije i najvažniji kulturno i industrijsko središte
regije Zatisja (prostora istočno od Tise) te statističke regije Severnog
Alfölda, ali i grad poznat po kobasici.
Naselje koje je pod imenom Debrezun u pisanim dokumentima
prvi put spomenuto 1235. godine nastalo je u XII-XIII veka ujedinjenjem sela
Debrezun, Torna i Szentlászlófalva.
Leopold I. podiže Debrecin na rang slobodnog kraljevskog grada.1693.
Veliku većinu stanovništva čine Mađari. Jedinu brojniju
nacionalnu zajednicu grada sem mađarske čine pripadnici romske manjine.
Verski sastav grada je sledeći:
-reformati (pripadnici kalvinske Reformatske crkve Mađarske)
39%,
-rimokatolici 15%,
- grkokatolici 8%,
-ostali.
1530-ih godina stanovništvo grada prelazi s rimokatoličke
vere na protestantizam te Debrecin ubrzo postaje središte kalvinizma u
Ugarskoj. 1538. godine osnovana je ugledna obrazovna ustanova mađarskog
protestantizma, Reformatski kolegij. Grad je uspio sačuvati svoju nezavisnost
čak i u vreme osmanskog osvajanja Ugarske (XV-XVI. vek) istovremeno plaćajući
poreze sultanu, Kneževini Transilvaniji a (do početka XVII veka) čak i
Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu.
Stanovništvo grada od polovine XVI veka postalo je isključivo protestantske (prvo luteranske pa nedugo zatim kalvinske) veroispovesti. Gradski vođe od 1551. godine zabranjivali su doseljavanje katolika u grad pa je rimokatolički crkveni život praktički prestao, dok katoličke crkve zauzimaju protestanti.
Obilazimo gradsku crkvu, tačnije tu je postojalo 4 crkve,
koje su, sukcesivno, stradale u požarima. Današnja je impresivna građevina
i žuta je.
Pauzu pravimo u simpatičnom pabu Belga uz sarmice sa
debrecin kobasicom i kiselim mlekom pijući crno Leffe pivo, pa za desert BelleVue kriek
pivo sa višnjom.