среда, 24. август 2022.

Atina, grad sa imenom boginje


 

Atina (grčki: Αθήνα)  glavni je i najveći grad u Grčkoj. Dominira regijom Atika. Ime je dobila po grčkoj boginji mudrosti, Atini. Njena krštenica zapisana je tamo negde 3.400 godina u rikverc. Prvo zabeleženo prisustvo čoveka u ovom području datira od 11. do 7. milenijuma p.n.e. Antička Atina bila je moćni grad-država (polis) koji se razvio zahvaljujući razvoju pomorstva u obližnjoj luci Pirej. Bila je centar umetnosti, nauke i filozofije, dom Platonove Akademije i Aristotelovog liceja. Stoga ne čudi što je usvojena za "kolevku" zapadne civilizacije i rodno mesto demokratije.

 

Grad čuva mnoge rimske i vizantijske spomenika kao i nešto manji broj spomenika iz doba Osmanlija. Atina je mesto sa dva spomenika sa UNESCO-ovog spiska Svetske baštine: Akropolisa i srednjevekovnog manastira Daphni. Spomenici iz modernog doba, koji sežu iz doba proglašenja Atine za glavni grad nezavisne grčke države 1834. godine, uključuju Helenski parlament (XIX vek) i atinsku "trilogiju" koja se sastoji od Nacionalne biblioteke Grčke, Univerziteta u Atini i Akademiji (moderne) Atine. Grad je bio domaćin i prvih modernih Olimpijskih igara 1896. godine, a 108 godina kasnije ugostio je i Letne olimpijske igre 2004. godine. Svakako posetite  Nacionalni arheološki muzej u kojem je pohranjena najveća svetska kolekcija antičkih grčkih antikviteta, kao i novi muzej Akropolis.


 

Prvi organizovani život u Atini potiče iz neolita, negde oko 4000—3000. godine p. n. e., kada su se prvi stanovnici nastanili na Akropolju i u dolini reke Ilis (danas Olimpijon). Taj proces se nastavio u bronzano doba (od 3000—1100. p. n. e.), kada su prehelenska naselja okupirala prva grčka plemena. Zanimanja tih prvih plemena su uglavnom bila zemljoradnja i stočarstvo, da bi vremenom počeli da trguju i uspostavljaju kontakte sa drugim delovima Grčke i Egejskog mora.

 

Za vreme mikenske civilizacije (1550—1050) ekonomija je znatno uznapredovala, a uz nju i arhitektura i umetnost. Mikenska plemena su okupirala Akropolj i okolinu oko XVI veka pre nove ere. Nešto pre XIII veka pre nove ere, na vrhu Akropolja, podižu palatu, a potom, polovinom istog veka, prve zidine svoga grada. O mikenskoj Atini postoji serija mitova koji su povezani sa delima lokalnih prinčeva. U XII veku, većina mikenskih centara su napuštani, posle čega su usledile seobe stanovništva na grčkom tlu. Plemena Tesalije i Dorije su krenula prema jugu, ali nisu nikada okupirali Atiku. S njima su se takođe izmešalala plemena Jonaca, koja su kasnije, u VIII veku p. n. e., kao i ostala grčka plemena, krenuli prema istoku stvarajući kolonije na obalama Male Azije. U VIII veku p. n. e., različita plemena Atike su se sjedinila i pretvorila Atinu u svoj centar, stvarajući tako prvi grad-državu.

 


Za vreme tog perioda (od 1050-700. godine p. n. e.), grčka civilizacija je znatno napredovala. U to vreme, religija se po prvi put organizovala oko dvanaest bogova olimpijskog panteona, stvorio se novi alfabet, koji je koren svih evropskih alfabeta. Poezija je stekla svoje prvo jezgro u Homerovim epovima i počele su inovacije u keramici. Geometrijska dekoracija keramike za svakodnevnu upotrebu, daje ime ovom periodu. U VII veku p. n. e. umetnici upijaju uticaje sa istoka, ali su kasnije njihova dela stekla poseban, grčki karakter. U VI veku p. n. e., sagrađeni su prvi mermerni hramovi u dorskom i jonskom stilu, statue Koros i Kores (mermerne statue koje predstavljaju mladića ili devojku) i keramičko posuđe i ćupovi sa crnim figurama.

 

Starogrčka Atina je bila jonski polis koji se nalazio na poluostrvu Atika. U njoj su živeli aristokrate, demos (narod) i robovi. U najstarije vreme Atinom su vladali bazileusi (kraljevi). Ostale aristokrate nisu bili zadovoljni tim državnim uređenjem. Svake godine je birano 9 aristokrata koji su se nazivali arhonti. Oni su delili vlast sa areopagom, većem koje je zasedalo na brdu posvećenom bogu rata Aresu. Međutim, ljudi iz demosa nisu bili zadovoljni. Između njih i aristokrata se javila ogorčena borba. Na kraju su pravo da učestvuju u vlasti dobili i bogate zanatlije i trgovci iz demosa. Najvišu vlast imala je Narodna skupština koja je donosila sve odluke vezane za upravljanje državom. Atina je bila demokratsko-robovlasnička država.

 


Svaki grčki grad ili polis je bio potpuno nezavisno središte političkog, kulturnog, kao i trgovačkog života, a Atina je bila jedan od najvećih i najjačih polisa. Svaki polis je imao i jedan trg, mesto okupljanja - agoru - koji je, pre svega služio za trgovinu i razne skupove, a bio je administrativni i društveni centar. U agori se odvijao svakodnevni život polisa. Atina je bila, kao i većina polisa, okružena zidinama, a imala je i mesto poslednje odbrane - akropolju, na kojoj su bili smešteni hramovi vrhovnih božanstava Grka.

 

Socijalni nemiri šire se tokom VI veka p.n.e. i  dovode do Solonovih reformi. To je utrlo put za kasnije uvođenje demokratije od strane Klistena 508. p.n.e. Atina u to vreme je značajna pomorska sila sa velikom flotom, a pomaže pri pobuni jonskih gradova protiv persijske vlasti. Tokom grčko-persijskih ratova, Atina, zajedno sa Spartom, je na čelu koalicije grčkih država koja će na kraju isterati Persijance sa teritorije današnje Grčke, pobedivši ih u poznatoj bici na Maratonu 490 p.n.e te kod Salamine 480 p.n.e. Međutim to nije omelo Persijance da dva puta opustoše Atinu tokom jedne godine, nakon herojskog otpora kod Termopila na čelu sa Spartom pod vodstvom kralja Leonida I, iposle pada Beotije i Atike u ruke Persijanaca.

 

Decenije koje su usledile predstavljale su zlato doba Atinske demokratije, vreme tokom kojeg je Atina postala vodeći grad-država antičke Grčke a njena kulturna dostignuća postavila su temelje Zapadne civilizacije. Dramaturzi Eshil, Sofoklo i Euripid stvarali su u Atini tog doba, kao i istoričari Herodot i Tukidid. Pored njih, svoje mesto u istoriji stekli su i lekar Hipokrat i filozof Sokrat. Perikle je popularisao umetnost i poticao demokratiju, Gradi se Akropolis (uključujući i Partenon), kao i vladarskih građevina nakon osnivanja Delskog saveza. Prvobitno zamišljen kao savez grčkih gradova-država koji je trebao da nastavi borbu protiv Persijanaca, ovaj savez je kasnije pretvoren u oruđe za postizanje atinskih imperijalističkih interesa. Nastale napetosti dostigle su vrhunac tokom Peloponeskog rata (431 - 404. p.n.e.) u kojem je Atina porazila svog protivnika Spartu.

 

Sredinom IV veka p.n.e severogrčko kraljevstvo Makedonija postalo je dominantno na grčkoj politikoj sceni Godine 338 p.n.e. vojska Filipa II Makedonskog porazila je savez nekih grčkih gradova-država uključujući Atinu i Tebu u bici kod Heroneje, što je dovelo do kraja nezavisnosti Atine. Kasnije, pod vlašću Rima, Atina je stekla status slobodnog grada zbog svojih cenjenih škola. Rimski car Hadrijan u II veku sagradio je biblioteku, gimnaziju, akvadukt koji se i danas koristi, most, nekoliko hramova i svetišta, a finansirao je i završetak Hrama olimpijskog boga Zevsa.

I kada smo kod bogova, da prosti Posejdon, kupali smo se na Glifadi.

 

 

 

Akropolj

 

 


Atinski Akropolj je svoj konačan oblik dobio u V veku pre nove ere u vreme jednog od najvećih i najznačajnijih državnika, Perikla. U doba njegove vladavine Atina je postala demokratska republika.

Perikle je razrezao visoke poreze bogatašima, a novac koristio za uređenje Atine, a posebno Akropolja. U tom periodu su izgrađeni velelepni hramovi, kao i veličanstvena umetnička dela, pa se razdoblje vladavine Perikla naziva zlatnim dobom Atine.

 

  •   Partenon
  •   Erehtejon, hram boginje pobede, Nike
  •   Propileji – svečani ulaz

 

Partenon

 

 

Partenon se nalazi na visoravni visokoj oko 70 metara i predstavlja okosnicu arhitektonskog rešenja Akropolja. Partenon je urbanistički rešen tako da se vidi sa velike udaljenosti, ali, kako se približavate Akropolju i počinje penjanje, on postepeno nestaje da bi se video tek kada se dođe do njega. Kada se stupi na plato ispred njega, on se mora obići da bi se ušlo u sam hram, jer je ulaz sa druge strane prilaza. Partenon je uzdužna građevina u čijem se predvorju nalazi reljef koji prikazuje panatenejske svečanosti. Reljef (440. i 437. p. n. e.) je delo Fidije i njegovih učenika.

 

Erehtejon

 

 

Hram, sagrađen oko 421. p. n. e., zbog nagiba terena, podeljen je na nekoliko nivoa koji su povezani stepeništem. Visinska razlika između svetilišta Atini i drugih delova hrama je oko 3 metara. Hram, kao većina drugih hramova, nije, u osnovi pravilnog oblika, i u njemu se nalazilo svetilište Atine, Posejdona i prvog atinskog kralja Erehteja.

 

Propileje

 

Propileje predstavlja svečani ulaz, koje čine široke stepenice između dva zida. U samom podnožju stepeništa stajalo je, povezano na gornjoj strani gredama, šest dorskih stubova, a na vrhu, stepenište se završavalo visokim zidom u kojem je bio prolaz širine središnjeg dela stepeništa.

 


Plaka

 

Plaka je najstarija četvrt u Atini u kojoj po mišljenju starih Atinjana borave bogovi. Plaka je smeštena u podnožju brda Akropolj i predstavlja centar Atine. Područje Plake je staro oko 3.500 godina.

 

  •  Ovde je izgrađen prvi univerzitet u Grčkoj.
  •   Plaku svake godine poseti oko milion turista.
  •  Požar 1884. godine uništio je deo ove četvrti.

   

Okružena je Agorom, Sintagmom i Trgom Monastiraki. Ovde ćete naći mnogobrojne taverne, noćne klubove, kafanice, prelepe drvorede, crkvem mnoštvo dućana u kojima se mogu kupiti suveniri, tepisi, kožna galanterija, nakit, zlato, srebro… Pravi je istorijski i umetnički kvart. Plaka odiše specifičnom arhitekturom: sa starim fasadama zgrada iznad kojih se nalaze male terasice, tipičnom grčkom uskom kaldrmom, simpatičnim trgovima. Ovde se nalaze i dve istorijske atrakcije: Hadrijanova biblioteka i Rimska agora. Iz Plake se stiže na ruševine - staru Agoru koja datira iz perioda antičke Grčke. Na ulazu u Agoru se nalazi lepo rekonstruisana zgrada Stoa Atikusa sa muzejom i info pultom, kao i odlično očuvan Hefestionov hram. 

 

Šta još videti:

 

  •   Muzej grčke narodne umetnosti - ako želite da vidite grčke rukotvorine koje čine deo narodne umetnosti zemlje, idite pravo u Muzej grčke narodne umetnosti! Muzej je otvoren svakog dana osim ponedeljka od 10 do 14 časova.
  •   Muzej savremenog grčkog i evropskog slikarstva Frisiras - jedan od te vrste u Grčkoj, ovaj muzej ugošćava kolekciju slika i crteža grčkih i evropskih umetnika. Muzej je zatvoren ponedeljkom i utorkom. Vikendom ga možete posetiti od 10 do 15 časova, a od srede do petka radno vreme je od 11 do 19 časova.
  •   Vila Benizelos - poslednji konak u Atini, ovo je kuća porodice Benizelos koja je pretvorena u muzej u kome se može videti kako je izgledala tradicionalna kuća poput ove.
  •   Cine Paris - možda bioskop na otvorenom nije prva stvar koja vam padne na pamet kada pomislite na ovo mesto. Ali, Cine Paris je odlično mesto za gledanje filma na krovu sa pogledom na Akropolj. Osim toga, možete kupiti piće u baru, a kući poneti grčke verzije filmskih postera.
  •   Vizantijski nakit - bićete zadivljeni svime što prodavnice nakita mogu da ponude. Po niskim cenama ovde možete kupiti neke od najlepših komada nakita.
  •   Kula vetrova je deo drevne meteorološke stanice za koju se verovalo da je mesto magije.
  •   Vrata Medrese - odmah preko tornja, vide se Vrata Medrese, nekadašnje teološke škole iz 1721. Bizaran deo istorije ove zgrade je to što je ona takođe bila zatvor tokom rata za nezavisnost.

 

Evzoni

 


 

Evzoni (grčki: Εύζωνες), naziv je nekoliko istorijskih elitnih jedinica lake pešadije i planinskih jedinica grčke vojske. Naziv Evzoni prvi put se spominje u Homerovim delima, i dolazi od "ευ"+"ζώνες", što bi značilo "dobro opasan" čovek, u smislu dobro naoružan. Danas se taj naziv odnosi na Proedriki Froura (grč. Προεδρική Φρουρά =predsednička garda), elitnu ceremonijalnu vojnu jedinicu koja drži stražu na Grobu neznana vojnika (Άγνωστος Στρατιώτης), ispred Helenskog parlamenta i Predsedničke palate. Evzoni su takođe poznati pod kolokvijalnim nazivom Tsoliades (grčki: Τσολιάδες). Jedinica je formirana 12. decembra 1868. radi izvršavanja borbenih, ali i ceremonijalnih zadataka. Postupno je njena uloga postala samo ceremonijalna, te je tako i menala svoje ime: Dvorska garda, Zastavna garda, Garda Grobnice neznanog vojnika, Kraljevska garda (Βασιλική Φρουρά), te od 1974., nakon ukidanja monarhije dobija ime Predsednička garda.

 


 

Pripadnici ove jedinice nose tradicionalne uniforme, nastale iz opreme kakvu su nosili klefti, gorštaci koji su se u ratu za neovisnost borili protiv Turaka. Uniforme Evzona su u potpunosti ručno izrađene. Najprepoznatljiviji deo uniforme su fustanela (Φουστανέλα), muška mini-suknja te tsarouhi, vrsta klompi s cofom. Postoje dve vrste: oficirske i vojnike, a svaka ima letnu i zimsku varijantu.

 

Нема коментара:

Постави коментар