Osijek, grad na Dravi

Poranivši kako bi se držao maksime Bendžamina Frenklina koji je  tvrdio da: ‘Rani odlazak na spavanje, rano ustajanje čini čoveka zdravim, bogatim i mudrim.’, a i da ne bi prošao kao car Jozef II zaputio sam se na još jedno putovanje. Prekrasna zeleno-zlatna Slavonija uvek je dobra ideja za putovanje, te smo se tamo i zaputili ovog prohladnog subotnjeg jutra. Naselje i lokalitet na prostoru Osijeka postojalo je od IV veka pre nove ere pod ilirsko-keltskim imenom Mursa, a nastavlja se pod Rimljanima. Na temelju navoda grčkog istoričara Zosima pretpostavlja se postojanje građevine amfiteatra izvan jugozapadnog segmenta obrambenih zidina rimske Murse. Atilini Huni uništili su Mursu 441. godine.

Zapadno od njenih ruševina, na omanjem brežuljku pokraj dravske obale, nastalo je u 7. stoleću slovensko naselje. Prvi zabeleženi naziv za grad iz 1196. godine je Eszek. Osmanije su ga držale pod okupacijom od 1526. do 1687. godine. Smešten je tek dvadeset kilometara od ušća Drave s Dunavom.

Ovde je postojalo jedno čudo, svetsko čudo. Dardu je osmanlijski vojskovođa Sulejman sa Osjekom povezao mostom, koji nije prelazio samo reku Dravu u Osijeku, nego se nakon nje pružao kroz močvarno područje sve do Darde! Naravno sve je to činio zarad daljeg prodora na zapad. 

Gradnja je potrajala punih 40 godina, završena je 1566. godine. U gradnji mosta bilo je angažovano , 25.000 ljudi. Samo jedan dan nakon završetka izgradnje, 19. jula nestrpljivi Sulejman je odmah prešao most i sa silnom vojskom krenuo ka Beču.

Most je bio dugačak 6, a po nekim izvorima i 8 kilometara. Celom dužinom bio je širok 6 metara, što znači da su se na njemu mogle mimoići dve kočije. Drvene daske mosta su bile složene na lađama, a one su bile povezane lancima. Za gradnju mosta nisu korišćeni ekserii. Most je imao i ogradu, kao i deo za pešake. Na svakih nekoliko stotina metara nalazila se drvena stražarnica.

U slučaju napada neprijateljske vojske Turci bi jednostavno rastavili most i po prestanku opasnosti bi ih opet sastavili. Novac za popravke se skupljao od naplate mostarine. Prelaz preko mosta su morali plaćati svi osim vojnika i plemića. Most su Turci izgradili, ali i spalili bežeći pred austrijskom vojskom 1686. godine.

Osijek je administrativni centar Osječko – baranjske županije, nalazi se na desnoj obali reke Drave i sa svojih 96 hiljada stanovnika najveći je grad u Slavoniji i četvrti po veličini u Hrvatskoj. Međutim iako mirno i bezbedno mesto, 30.000 se iselilo po poslednjem popisu, najviše u Nemačku i Irsku, a bilo je dana kada ga je napuštalo 5000 ljudi.

Šetnju Osijekom započinjemo u Tvrđi, starom gradu iz 1722. u obliku velike nepravilne zvezde s baroknim zavetnim kipom Sv. Trojstva iz 1729. podignutim nakon epidemije kuge i General- kasarnom, koji se mogla videti na novčanici od 200 kuna. 

U doba gradnje bila je jedna od najvećih i najmodernijih vojnih utvrda u srednjoj Evropi. Do danas je očuvan samo manji deo starih zidina, a veruje se kako je u bedemima Tvrđe zazidano telo generala von Beckersa (uz Vodena vrata) koji je rukovodio građevinskim radovima.

U grad nije imao pristupa ni car Jozef II 1768. kada je stigao posle zalaska sunca, kada su vrata zamandaljena. Stoga su mu smeštaj potražili u Gornjem gradu u gostionici K šaranu gde se danas nalazi Esseker centra. Turistička zajednica grada podkraj leta organizuje je besplatne turističke razglede Tvrđave pod nazivom ''Tvrđa: vojnici, gostionice i bludnice.“

U gradu postoji specifičan osječki sleng koji sadrži terminologiju kakvu nigdje izvan područja grada i okolice nećete čuti. Osjek je najzeleniji grad u Hrvatskoj. Na trgu ispred barokne crkve Sv. Mihovila Arkanđela žutim ciglama iscrtani su temelji nekadašnje turske Kasi pašine džamije, a na sredini trga stoji kip Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika svih koji žive i rade uz vodu. I kao da se nebesa igraju sa mnom na jednom placu izložba pasa.

Brojne važne lokacije mogu se obići peške, a one udaljenije povezuje tramvaj, kao i brojne autobuske linije. Osijek je naime jedini grad u Hrvatskoj, uz Zagreb, koji ima tramvaj, no jeste li znali da ga je on dobio pre, davne 1884. godine.

Jedna od turističkih atrakcija je vožnja starim tramvajem iz 1926. godine, u kojem ćete čak dobiti repliku stare karte. Doduše zbog rekonstrukcije to nećete biti u mogućnosti

Znate li da Osijek ima jedinstvene „čovečuljke“ na semaforima? Sve je počelo od skulpture Šetač, akademskog vajara Stjepana Gračana, koja je prva ulična skulptura u Hrvatskoj postavljena na današnji Trg slobode 1974. Po uzoru na tu skulpturu, od 2008., Šetač se našao na semaforima umesto uobičajenih, crvenih i zelenih, „stajača“ i „hodača“.

Od leta 2010. godine na zidu Odjela za fiziku Sveučilišta Josipa Jurija Šrosmaјera u osječkoj ulici Dragutina Neumana nalaze se likovi Ruđera Boškovića, Rudolfa Šteјnera, Andrije Mohorovičića, Milutina Milankovića i Nikole Tesle. Portretisani su  "velikana nauke", kako je svoj golemi mural naslovio osječki umetnik Igor Dešić.

Muzej Slavonije, Arheološki muzej, Muzej likovnih umjetnosti, kao i galerije Waldinger, Kazamat i Barutana nezaobilazne su adrese za ljubitelje umetnosti.

Onda prođite ulicama i vidite domete secisije postignute u zgradama Glavne pošte, bioskopa Urania i tzv. kuće Knopp.

Na Trgu Ante Starčevića potražite kip slona na pročelju zgrade. Nekoliko je verzija o tome zašto je slon tu. Jedna priča kaže da ga je postavio osječki trgovac Ivan Lepizigkoji je time hteo da privuče kupce iz dalekih istočnih predela ili saznao da slon donosi sreću. Druga kaže kako je za vreme prolaska cirkusa gradom, stari slon na čelu povorke pao na zemlju i umro. Dva brata mesara iz obližnje mesare ''pobrinuli'' su se za telo, te se od tog trenutka za kupovinu mesa govorilo ''Idem kod slona''.

Stižemo tako i do Kapucinskog manastira i crkve posvećene apostolu Sv. Jakovu Starijem. Manastir datira iz 1710.godine, a crkva iz 1727. Ovaj sveštenički red (kapucineri) nastao je 1525. godine odvajanjem od franjevaca i zasnovan je na originalnim idealima Franje Asiškog (život u materijalnom siromaštvu, putujući način propovedanja...)

Panduri su u davna vremena ulovili mladića u sitnim noćnim satima i optužili ga za zločin u blizini. Kako bi spasio ugled svoje drage s kojom je proveo noć, priznao je zločin koji nije počinio. Kada je saznala, devojka je potrčala u spas s namerom da prizna što se dogodilo, međutim – mladić je već bio obešen. Podsetnik na taj događaj danas je Kapelica kamenitog krsta, ili kako ju u narodu nekad zovu – Kapelica nesrećnih ljubavi. Osijek pamti ljubavnike ali i razbojnike. Početkom XX veka u Osijek je rado svraćao odmetnik Čaruga. Brojne legende prikazuju njegov težak život i pljačkaške pothvate. Udruživši se s drugim razbojnicima, postao je deo tzv. Kola gorskih tića te su zajedno pljačkali imućnije građane. Osuđen je na smrt vešanjem i od života se teatralno oprostio rečima:

 

''Zbogom narode, Čaruga putuje!''.

 

Za neke Robin Hud, za neke običan razbojnik, ali svakako zanimljiva ličnost čiji je život decenijama kasnije intrigirao istoričare i umetnike. Pokopan je na osječkom groblju Sv. Ane, a o njegovom liku napisano je više knjiga i snimljeno nekoliko filmova. U Gornjem gradu posetite neogotsku „Osječku katedralu“ s 90 metarskim tornjem, drugim najvišim u jugoistočnoj Evropi. Osjek je i grad u kojem je prvi put testirana 5G mrežа.

 

„Kompa“ skela prevešće vas na levu obalu Drave do ZOO vrta u blizini kojeg se nalazi impozantni mlin, dravska vodenica. ZOO vrt osnovan 1955. godine prostire se na oko 11 hektara, a u njemu je dom pronašlo više od 100 vrsta životinja i više od 1000 jedinki. Lep pogled na grad imaćete s visećeg mosta gledajući kako u Zimsku luku uplovljavaju ribarski čamci i rečni putnički brodovi – kruzeri… Grad ima i svoju plažu udaljenu od centra 15-ak minuta. Meštani je zovu Kopakobana. Uređena je pre 40 godina. Nemojte se začuditi zašto je na šetalištu i čuveni španski slikar Pablo Pikaso, tačnije njegova skulptura podignuta davne 1982. godine u čast sto godina od njegovog rođenja. Ovo je i jedini Pikasov spomenik izvan Španije.

No, pravi razlog moje posete mnogo je prozaičniji. Naime, u doba kada je Napoleon harao Evropom, riznica Habsburškog carstva prebačena je na lađama među sigurne zidine osječke Tvrđave. Nakon što je opasnost prošla, riznica je vraćena no jedna se škrinja zauvek zagubila u Osijeku i nikad se nije saznalo gdе је.

Uz tradicionalna jela slavonsko – baranjske kuhinje, riblja čorba-paprikaš, gulaš, perkelt i pečenja od divljači, isprobajte vina podunavskih vinogorja (u Baranji se nalazi najveći vinski podrum u Hrvatskoj, a u Erdutu najveća bačva za vina, zapremine 75.000 l). Vinske sorte su graševina, pino, šardone, merlo, frankovka, cvajgelt (1922. Sen Loran+ Blaufrakiš) iz vinarija: Kalazić, Josić, Süber, Antunović, Iuris, Brzica, Janečić-Grünwald .

 

Probam kraft pivo Gričku vješticu, Beckers i Legionar. Ovde je tradicija pivarstva uspostavljana davne  1664. godine otkada se proizvodi Osječko pivo. Kupujem pršut, kulen, safalade, čokolade, zeleni svilanec i rajnski rizling vino, Tomislav pivo i Gričku vješticu, kao i par Pavičićevih krimića i putopis po Vukovaru.

Onda je na pun stomak posle pice Slavonke mesto za još jednu legendu. Ovaj put namensku, gastronomsku. Kada je 1687. godine turska vojska napustila grad, crkve su zvonima u 11 sati označile razdoblje slobode, a osječke domaćice s vremenom zaključile kako je to idealno vreme za spravljanje knedli koje će biti gotove tačno u podne. Otuda i naziv ''knedl sat''.