среда, 1. јул 2020.

PUT DO SREĆE - EREGELA KELEBIJA




Piše i fotografiše: Gordan Gorunović

Antikoronalna terapija se nastavlja. Put pod noge i imunitet je tu. Zna se ko zna, taj i ume. Ljudi dobrih namera i misli putuju da učvrste svoju auru. Agencija koju neću više da pominjem je svi već znaju povela nas je na put prethodne subote na sever naše grude. Za bekstvo iz prvog, pravog letnjeg dana u junu iz gradske vreline našli smo oazu u blizini Subotice.

Najmlađa ergela u Srbiji nalazi se pet stotina metara od srpsko-mađarskog graničnog prelaza Kelebija -Tompa, u selu Kelebija, 11 kilometara od pomenutog grada. Impresivan kompleks se prostire na 20 hektara uređenog prostora. Tu je nekoliko objekata u panonskom stilu, među cvetnim lejama, zelenilom i dugim drvoredima,  sa dva veštačka jezera. Moderno opremljene štale, boksovi, korali, takmičarski teren i prostrani pašnjaci čine pravi raj za sve goste i ljude koji tu rade i žive. Dočekani smo u sali „Potkovica“ gde smo čuli o istorijatu lipicanera. Fascinacija osnivača i vlasnika da vidi štalu kroz stakleni zid dok je za stolom je ovde ostvarena. Videli smo salu sa radnom i paradnom opremom, kolekciju od preko 30 fijakera, karuca, čeza i saonica.



Ljubazna domaćica nas je provela da vidimo kobile i ždrebad na pašnjaku, mlade pastuve i omice u slobodnim ispustima. Pune kese šargarepe i jabuka završile su u ljupkim zubima divnih stvorenja. Nakon toga obišli smo fijakerima uređeni park ergele i borovu šumu Vile Majur. Svi koji su hteli jahali su mirnog i poslušnog konja u parku ergele. Ergela poseduje 64 konja lipicanske rase. Gostima je na raspolaganju rekreativno jahanje, a za početnike tu je i škola jahanja. Postoji mogućnost i vožnje fijakerima ili sankanje u zimskom periodu, kada bude snega koga baš i nema u poslednje vreme.



Kako su naši organizatori putovanja sve precizirali u minut “udenuli” smo se između jedne grupe i prestojećeg venčanja u velikoj svečanoj sali. Svež povetarac je uspevao da ugasi svih 32 stepena i vlaguo d 70%. Energija koju su slali lipicaneri bila je isceliteljska. Nikakvi lekovi ne mogu to.



Kratki istorijat osnivanja ove ergele je sledeći. Preduzeće  „Interšped” iz Subotice, na inicijativu generalnog direktora Milenka Aleksića, 1993. godine kupuje zemljište površine dva hektara, na kojem gradi dva nova objekta: glavnu štalu za smeštaj dvanaest grla i laufštalu sa ispustom i tri boksa. U relativno kratkom period u od dvadesetgodina rada, na Ergel i Kelebija uzgajanje veliki broj kvalitetnih grla koja su našla svoje mesto u prvoj matičnoj knjizi Ergele Kelebija.



Cilj ergele je uzgoj konja za zaprežni sport i za dresurno jahanje. Ergela Kelebijaod 1995. godine učestvuje na smotrama i takmičenjima zaprega na kojima prezentira lipicanere sa Kelebije. U saradnji sa Udruženjem odgajivača konja lipicanske rase Srbije, od 2006. godine na Ergeli Kelebija održava se licenciranje pastuva pod nazivom „ŠAMPIONAT PASTUVA“. Pravo učešća imaju sva muška grla lipicanske rase iz Srbije starosti od 4 godine. U okviru Ergele aktivan je Konjički klub „FAVORY” u čijem sklopu se nalazi škola jahanja. Organizovano se održavaju individualni i grupni časovi za početnike i za iskusne jahače.



Na kraju zaključak. Nismo uspeli da se ubacimo sa mladine strane na svadbeni ručak a nije nas bilo mnogo a i skromno bi obedovali. Vratili smo se u Suboticu i ručali pre odlaska na dalje putovanje ka divnim lokalitetima u blizini. Cela ekipa kao sat. Sve funkcioniše i šta više reći. Fali mi pogled tih divnih očiju ali nemam ni novca a ni štalu za njih. Ljubav je tu ali nekad je i ljubav nedovoljna za snove.