уторак, 14. мај 2019.

Piran – šarena slikovnica iz detinjstva





Ovde su nekada živeli Histri, koji su celom poluostrvu podarili ime. Osvajao ga je i Napoleon. Ime grada kažu potiče još iz keltskog perioda „bior-dun“ i označava naselje na brdu. Stojim na Tartinijevom trgu, nazvanom po italijanskom baroknom kompozitoru, Đuzepeu (1692.-1770.). Njemu je, u snu sam đavo izdiktirao note za njegovu violinsku sonatu. Njegova statua krasi gradski trg. Izradio ju je vajar Antonio dal Zotto 1896. godine. Đuzepe Tartini se ovde rodio. U njegovoj rodnoj kući izloženi su njegovi različiti lični predmeti, a među njima je i najvrednije – violina. 


Tu je i kuća Benečanka u stilu venecijanske gotike. Ako se popnete na drugi sprat pročitaćete natpis:



„Pusti neka pričaju“, koji je piranski trgovac posvetio svojoj ljubavu, siromašnoj devojci. Ovde smo se i založili na rivi ribljom čorbom, salatom i svežom malvazijom, dok su se niz prozorska stakla slivale kapljice iznenadne majske kiše. Kroz Piran inače prolazi jedna od najatraktivnijih biciklističkih tura Parenzana, duga oko 130 kilometara koja kreće od Trsta, ide preko slovenačke obale sve do Poreča (stari železnički put koji je povezivao Trst i Poreč.).


Beše to sjajna prilika da evociram uspomene  iz detinjstva na posete Pomorskom muzeju „Sergej Mišara“,  Muzeju školjki i Muzej podvodnih aktivnosti i Akvarijumu. Pomorstvo, brodogradnja i ribarstvo najstarije su privredne grane u Istri. Rimljani su Mediteran nazivali Mare Nostrum. 


Prva postavka Pomorskog muzeja ustanovljena je 1954. godine. Muzej se nalazi u palati Gabrieli (La Rotonda), koju je gradio Pijero Feliče Gabrieli (1812.-1856.) u drugoj polovini XIX veka u neoklasicističkom stilu. 

 

Ime menja 1967. i dodaje se Sergej Maser, po pripadniju Jugoslovanske kraljeve mornarice, koji je 17. aprila 1941, nakon kapitulacije Jugoslavije, zajedno sa srpskim srpskim poručnikom Milanom Spasićem, digao u vazduh brod „Zagreb", kako ne bi pao u ruke italijanskim okupatorima. Obojica su proglašeni za narodne heroje Jugoslavije. 



Ovde ćete se upoznati sa pomorskim svetom od enterijera kuća pomoraca, preko maketa brodova i uljanih slika, duboreza za brodove, preko fotografija, uniformi, oznaka i epoleta, medalja i odlikovanja. U prizemlju su izloženi najstariji arheološki primerci. Ima tu amfora i još koječega. 



Ovi prostori bejahu nastanjeni još od bronzanog doba, o čemu svedoči i krčag za vino (VI vek n.e.). Tu je i najstarija mapa Istre iz 1525. godine delo Pijetra Kopa (33,6x25,5 cm). Pod mletačkom vlašću Piran je bio 500 godina. Lav, simbol ove republike ima otvorenu knjugu ako je u miru, da bi u ratu knjigu zatvorio. 


Slobodna plovidba Jadranom proklamovana je 1717, Trst je za slobodnu luku proglašan 1719. godine. Prvi sprat je posvećen vremenu kada je Piran bio u sastavu Austro-ugarske (XIX vek), a na drugom su eksponati iz dve Jugoslavije—one kraljevine i one socijalističke. 



Sledeći u planu je privatni Muzej Čarobni svet školjki, u kojem je izloženo oko 4 hiljada školjki i puževa od najmanjih do najvećih iz Slovenijea ali i iz celog sveta (Kuba, Madagaskar, Filipini...). Pored školjki, tu su i fosili, biseri, skeleti ježeva, rakova, morskih zvezdi, korali... Ovo je najveća i najlepša zbirka školjki u Sloveniji. Muzej je prilagođen deci koja mogu da osmatraju morsko dno na led ekranima, da neke školjke slušaju, neke dodiruju, da se dive oblicima i bojama stanovnika morskih dubina. 

 

Imaju primerak fosila raka starog 40 miliona godina iz Španije i jednu ogromnu, raskošnu školjku  kao sa Botičelijeve slike „Rađanje Venere“. Slovenačko more, mada neveliko, bogato je ovim morskim stvorenjima te je muzej njuegova verna i raznobojna slika. 


Neke školjke poput one lepezaste, kakve smo nekada kupovali  na moru, sada su zakonom zaštićene. U pitanju je periska, najveća i najatraktivnija školjka Jadranskog mora i čitavog Sredozemlja. Ljuštura joj je lepezasta, tanka i krhka, deluje kao da je od stakla ili ćilibara.. Prosečni primerci dugački su od 30 do 50 sentimetara i teški četrdesetak dekagrama, a mogu dostići dužinu i do jednog metra i težinu do 3 kilograma. Periska je danas retka školjka, ali  se može pronaći na celom Jadranu. Zadržava se na dubinama od dva do 20 metara, isključivo na mekom, peskovito-muljevitom dnu obraslom zosterom i posidonijom. Živi uspravno, svojim užim dijelom zabodena u meku podlogu i posebnim čvrstim svilenkastim nitima pričvršćuje se za dno. Boravi u zaštićenim zalivima i uvalama.



Pogledajmo sada geološku vremensku liniju: 

Fosil (fossus - iskopan) je ostatak života iz geološke prošlosti. U srpsko jeziku fosili se nazivaju okaminama, jer se radi o životinjskim ili biljnim ostacima koji su petrofisani, odnosno okamenjeni (sačuvani u izvornom položaju i obliku na mestu gdje je mrtvi organizam odložen). Izvorni oblik je utisnut u stenu u fazi njene dijageneze, tj. pre konačnog petrifisanja, pa naknadno ispunjen drugim materijalom. Za očuvanje fosilnih ostataka važno je odlaganje organizama u relativno mirnoj, energetski slabo aktivnoj, vodenoj sredini. Zatim da je more idealna sredina za očuvanje biološke supstance, tj. sredine s malo ili potpuno bez kiseonika (anaerobne).

 

Mekušci (Phylum Molluska) su veoma raznovrsna grupa životinja koje su naziv dobile po svom mekanom telu. Mekušci žive u slatkoj i slanoj vodi kao i na kopnu. Tip mekušaca broji preko sto hiljada vrsta, što ih posle zglavkara čini najbrojnijom grupom životinja. Veoma su stara grupa organizama, neki fosili ljuštura ovih životinja stari su preko 500 hiljada godina. Mekušci su biljojedi ili mesojedi, ali ima i vrsta koje se hrane filtriranjem sitnih čestica iz vode. Najveći broj mekušaca spada u tri klase: Puževi (Classis Gastropoda), školjke (Classis Bivalvia) i glavonošci (Classis Cephalopoda).



Puževi (Classis Gastropoda) su najbrojnija klasa mekušaca. Imaju ljušturu iz jednog dela koja je spiralno uvijena. Žive uglavnom u moru, ali ima i slatkovodnih i kopnenih vrsta. Puževi su uglavnom biljojedi, ali ima i vrsta koje se mesojedi. Vodeni puževi dišu pomoću škrga dok kopnene vrste dišu pomoću ''pluća'' koja zapravo predstavljaju plaštanu duplju koja prožeta mrežom krvnih sudova. Od morskih navedimo neke: morskih petrovo uvo, prilepak, volak, morski puževi golaći.

 
 
Školjke (Classis Bivalvia) su mekušci koji žive uglavnom u morima, ali ih ima i u slatkoj vodi. Žive na dnu, zarivene u podlogu i veoma sporo i nerado se kreću pomoću mišićnog stopala koje je oblika sekire. Ljuštura je građena od krečnjaka i sastoji se od dva kapka koja su međusobno povezana sa dva mišića zatvarača ljušture. Kod školjki nije razvijena glava. Na zadnjem kraju tela školjke se nalaze dva otvora, veći kroz koji ulazi voda sa kiseonikom i hranljivim materijama i to je ulazni sifon, i drugi manji otvor kroz koji izlazi voda se nesvarenim delovima hrane i štetnim materijama - izlazni sifon. Školjka se na taj način hrani, filtriranjem hranljivih čestica. Ishrana je povezana sa disanjem koje se odvija preko škrga. Imaju čulo dodira i hemijsko čulo za pronalaženje hrane, kao i čulo ravnoteže, smešteno u stopalu i mogu da razlikuju sveto od tame. Razmnožavaju se polno, larve u početku žive u škrgama majke a kasnije izlaze i žive samostalno. Unutrašnja strana ljušture obložena je srebrnastim slojem - sedef, koga čine kristali krečnjaka. 

 

Ako zrno peska uđe u plaštanu duplju (između ljušture i plašta) oko njega se nagomilava sedef. Takve su školjke bisernice. Za formiranje bisera potrebno je 2-3 godine. Školjke se koriste i u ishrani npr. dagnja i ostriga. Postoje još i periska, kapica Svetog Jakova ili morski češalj, prstac, morsko srce, a od slatkovodnih barska i rečna školjka.

 
 
Posetio sam i Akvarijum i sagledao svet mora kad baš ne mogu da se okupam.  Na neki način on se logično nadovezuje na Muzej školjki, a meni je nainteresantnija bila meduza, čije dejstvo sam nekada nerado osetio i na sopstvenoj koži.




 
 

Preskočio sam posetu Mediadomu Piran, jer mi njegovo dvokratno radno vreme nije odgovaralo www.mediadom-piran.si, nit Toninu kuću koja se nalazi u okolini. Muzej podvodnih aktivnosti krije ronilačka odela stara i po vek.

 

Piran krasi  crkve Svetog Đorđa, izgrađena u venecijanskom stilu, čiji se zvonik vidi iz svakog ugla grada. Posetio sam i Minorita manastir ( 1301.) posvećen Frančesku iz Asizija sa pinoteka izložbom slika venecijanskih majstora XVII i XVIII veka. 



Ovde se so proizvodi već sedam vekova U ponudi je i slana čokolada. Pospan miran tumaram kroz Piran. Postao sam piroman. A onda pokret. Idemo dalje.