понедељак, 24. јул 2017.

Znakovi pored spruda-Zadarski arhipelag



Kad ne možeš da se odlepiš i prestaneš da sanjariš, kad ne možeš da se zasitiš, kad ne možeš da utoliš žeđ, kad ne možeš da prestaneš da plešeš velike su šanse da si živ i da si svoj.



Predigra na Pašmanu


Odavno mi Nova godina ništa ne znači. Ne ushićuje me jelka sa led osvetljenjem, ruska salata i bečki valceri. Ni onaj bradati deda u crvenoj pidžami ne istrčava iz odžaka i stis'o se totalno. Jedino me more nikad nije ispalilo. Mislim Jadransko. Uvek je to strasni zagrljaj i veza puna emocija. Miris čempresa i lavande, mora, ježevi koji vrebaju i rakovi koji se kriju, neki dragi ljudi s kojima se po celi dan smejete i glupirate, kao da vam godine ne mogu ništa, plavčić, tuna, škampi, lignje na žaru, dagnje, sladoled na štapiću. Jedino tu sve je po mom.


Bezbrižnost koja ne haje za sutra i ne osvrće se na juče. Koja se klanja Njegovom veličanstvu Danasu i na njegov oltar prinosi ne žrtve već raskošne plodove i smeh bez zadrške. I bere ih bez osećaja krivice i inhibicije.

Zašto tako mnogo volim leto (između ostalog)?

Zato što cveće u bašti procveta, a voćke postanu slasne.


More i leto za mene su uvek bili i biće sinonimi slobode, sinonomi slobone i vesele zemlje Hedonije.
Svako negde ima svoj svetionik kome teži i koji ga obasjava u mrkloj noći.

Baš za tim svetionikom krenuo sam krivudavim bosanskim putevima sa veselim društvom. Tako stižemo i do Biograda, grada imenjaka al’ na moru i tu čekamo trajekt za ostvo Pašman, tačnije mesto Tkona. Biograd je još jedno od mesta gde sam letovao u detinjstvu. Sećam se plaže, druga iz Višegrada kojem sam u pismu slao školjke, a on mi uzvraćao, šljunkovite plaže koja mesto ustupa pojasu sa gusto posađenim čempresima. Tamo je moja baka čitala knjige zavaljena u kamp stolicu i vodila duge konverzacije sa nemačkim turistima.

 

Po prelasku na ostrvo prebirem po pamćenju. Od istorijskih podataka imam samo onaj iz 1190. godine kada su se kod Pašmana, u pomorskoj bitci sukobile lokalne i mletačke pomorske snage. Domaćini su, tom prillikom, izvojevali pobedu.


Pašman je mesto na kome je retko ko letovao, što ga u mojim očima čini još zanimljivijim. smeštamo se u apartman Lamnterna, šetamo pored mora i odlazimo na riblju večeru uz vino.

Jutro na moru je sveže, sunčno, mirisno, obećavajuće. Nastavljamo u raspoloženju od prethodne večeri.


Muzika i žamor probuđenog društvo spremnog za akciju. Jedino taj uporni i nametljivi vetar, malo kvari plažne planove. Ali neće majci da primiri zadrte kontinentalce. Dan započinjemo obilnim doručkom i jutranjim trekingom. Krećemo iz mesta Dobropoljana, prolazimo pored vinograda tek da mi srce preskoči. Cilj nam je najviši vrh Pašmana, Veliki Bokolj (272 metara). Sa njega se pruža fantastičan pogled na Kornate, Dugi otok i Biograd. Veći deo puta idemo vatrogasnim putem.


Pašman je poznat po prekrasnim peščanim plažama i gustim borovim šumama na severnoj strani ostrva okrenutoj prema kopnu, koja je jedina nastanjena. Pašmanska mesta su mala, ribarska i tiha i baš zbog toga su stvorena za odmor i opuštanje. U svim idiličnim i slikovitim pašmanskim malim selima ima nekoliko trgovina, konoba gde se možete osvežiti i okrepitii.


Južna strana ostrva, pak pleni netaknutom prirodom, brojnim uvalama, modrim morem, starim ribarskim kućama i to sve sa pogledom na Kornate. Ova strana ostrva namenjena je potomcima Robinzona Krusoa.


Pauza u kafeu, pa odlazak na plažu, gde nam društvo pravi dokoni galeb. Predah iz dalmatinski pjat i sjajni rajnski rizling, pa plaža drugo poluvreme. Sada smo malo tendeciozno lenji, a onda riblja večera (na pjatu je ono što se danas uribarilo), dok vino večeri još ostaje enigma o čemu se žustro diskutuje između dva tuširanja.


Tajna dalmatinska večera. Sutra će me jedno od vas izdati, pojesti mi čokoladicu i popiti vino.

 

Rano ustajanje. Sa Pašmana prelazimo na Ugljan, s kojim je još u nedavnoj prošlosti bio spojen plićakom, koja se mogla pregaziti. Dva ostrva deli kanal Mali Ždrelac prokopan 1883. godine, koji je 1979. produbljen do dubine od 4 metra i premošćen mostom u mestu Ždrelcu. Most je proširen 2010. godine. Pekara, pa trajekt za Zadar.


Zadarski jutarnji đir


Uplovivši u Zadar shvatamo da je trajektna luka izmeštena iz istorijskog jezgra grada, te da treba da uhvatimo bus i jednom presednemo kako bismo ga se dokopali.

 

Sledi jutarnji intermeco po Zadru. Crkva Sv. Donata iz IX veka sagrađena na ostacima rimskog foruma simbol je grada Zadra. Nažalost, nemamo vremena za posetu Arheološkom muzeju Zadra koji je osnovan 1832. a krije arheološki ostatke od VII do XII veka, artefakte i iz rimskog doba i praistorijski materijal iz paleolita, neolita i metalnog doba.

 

Zadar je bio rimska kolonija. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva i razaranja Salone u ranom VII veku, Zadar je postao glavni grad vizantijske provincije Dalmacije. Franci su osvojili Zadar početkom IX veku, ali ga Vizantiji vraća u posed 812. mirom u Ahenu. Zadar je 1105. godine priznao vlast Ugarskog kralja Kolomana. Od tada započinju sve češći sukobi s Venecijom.

  


Godine 1202. Zadar, uz pomoć krstaša, osvajaju Mlečani. Grad biva osvojen i razrušen. Papa Inoćentije III ekskomunicirao je Mlečane i krstaše koji su sudelovali u tom osvajanju. Posle nekoliko pobuna, grad je došao pod vlast ugarsko-poljskog kralja Ludovika I (mirom u Zadru 1358.). Nakon Ludovikove smrti Zadar priznaje vlast kralja Žigmunda, a zatim Ladislava Napuljskog koji je 1409. Veneciji prodao Zadar i „svoja prava“ na Dalmaciju.

 

Kada su Turci početkom XVI veka osvojili zadarsko zaleđe, grad postaje samo jaka tvrđava koja osigurava venecijansku trgovinu na Jadranu, upravno središte venecijanskih poseda u Dalmaciji i kulturno središte. U tom utvrđenju kojim dominira lepo negovan park pravimo pauzu i tražimo osveženje.
 


Nakon pada Venecije, Zadar je 1797. pripao Austriji, pa je od 1815. do 1918. bio glavni grad Dalmacije. Sporazumom u Sen Žermenu Zadar je nakon Prvog svetskog rata pripojen Italiji. U sastavu Italije Zadar je ostao sve do 1945. godine.


Brzopotezno prelazimo s istorije na muziku. Odlazimo do rive, kako bismo, bar na trenutak oslušnuli Morske orgulje, izvedene po projektu arhitekte Nikole Bašića. Da smo na cilju sugeriše nam nekoliko redova stepenica koje se spuštaju prema moru. Stepenice se protežu na sedamdesetak metara obale, ispod kojih je, na nivou najniže oseke mora, vertikalno prema obalu ugrađeno 35 cevi različitih dužina, prečnika i nagiba, koje završavaju u kanalu. Tu se na cevima nalaze LABIUMI (pištaljke), koje sviraju 7 akorda od 5 tonova. Iznad kanala su performisane kamene stepenice kroz koje izlazi zvuk, morem potisnut vazduh.


Odmah pored morskih orgulja je Pozdrav Suncu, instalacija istog arhitekte, koju čini tri stotine višeslojnih staklenih ploča postavljenih u istoj ravni s kamenim popločenjem rive u obliku kruga prečnika 22 metra. Osim Sunca gledajući od zapadne strane, a poviše Morskih orgulja nalaze se i ostale planete Sunčevog sistema. Veličine ploča Sunca i planeta su proporcionalne, kao i udaljenosti središta svake ploče same za sebe, no ne istovremeno, pošto bi planete morale biti udaljene od nekoliko stotina metara do nekoliko desetaka kilometara od Sunca na instalaciji. Ispod staklenih ploča nalaze se fotonaponski solarni moduli preko kojih se ostvaruje simbolična komunikacija s prirodom, s ciljem da se, kao i s Morskim orguljama, ostvari komunikacija - tamo zvukom, a ovde svetlom. U hromirani prsten koji okružuje ploče s fotonaponskim modulima, upisana su imena zadarskih svetaca. Pokraj njihovih imena i datuma na koji se slave upisana je deklinacija Sunca severno ili južno od ekvatora (DEC-minimalno -23 stepena do maksimalno 23), visina Sunca u meridijanu na taj datum (ASM - Altitudo Soles im Meridien) i trajanje Sunčeve svetlosti na taj dan (npr. 15:10:12) čime instalacija postaje svojevrsni kalendar. Taj je astronomski deo napravljen uz stručnu pomoć dr. Maksima Klarina, profesora u Pomorskoj školi Zadar. Istovremeno sa zalaskom Sunca uključuju se i rasvetni elementi ugrađeni u krug, te po posebno programiranom scenariju proizvode zanimljivu igru svetlosti. Vreme uključivanja i isključivanja instalacije odredio je dr. Klarin, i to za narednih predeset godina.

Instalacija je koštala 8 miliona kuna (bez PDV-a), a celokupno uređenje okoline u njenoj blizini 50 miliona kuna. Fotonaponski solarni moduli danju apsorbiraju Sunčevu svetlosnu energiju, pretvarajući je u električnu i predajući je u distributivnu naponsku mrežu. Očekuje se da čitav sistem godišnje proizvodi oko 46.500 kWh, čime postaje mala elektrana. Energetsko značenje je samo simbolično, jer se energija uložena u proizvodnju modula i celokupne instalacije ne može isplatiti tokom životnog veka instalacije. Svejedno, instalacija se isplaćuje na specifičan način, privlačeći veliki broj turista u grad.

Vraćamo se taksijem i sa taksistom diskutujemo o dalmatinskim plodovima vinograda; plavcu, babiću, maraštini, grku... U luci jedno crno Karlovačko pred put, preciznije plovidbu.


Opet na trajekt, ovaj put duža tura do Dugog otoka. Društvo nam prave tri druželjubiva psa sa nemačkim kinološkim pasošima. Nekako nalazimo zajednički jezik.

 


Krešendo - Dugi otok


Posle antičkog Zadra zaputili smo se ka Dugom otoku. Kao što mu samo ime kaže spada u veća ostrva zadarskog arhipelaga, za šta se izborio dužinom od oko 45 kilometara. Širok je između 1 i 4 kilometra, a na njemu je najviši vrh Vela Straža (338 m).


Ostrvo ima 12. naselja u kojima živi oko 1500 stanovnika. Obala Dugog otoka je raznolika; deo koji je u Parku prirode Telašćica većinom je strm, prepun litica, dok jugoistočnu obalu karakterišu simpatične uvale, a njihova kruna je peščana plaža Sakarun. Svoju reputaciju stekla je belinom peska i čistoćom mora, kao i okruženjem borove šume. Duga je oko 800 metara, a na 250 metara od obale dubina je 3,5 metara. Plićak! Na plaži su dva ugostiteljska objekta koja nude osveženja od letnih sparina i lagane letnje obroke.


O bogatoj istoriji ostrva svedoče i arheološki lokaliteti, njih petnaestak, koji su uredno obeleženi tablama. Dugi otok prvi put spominje sredinom X veka vizantijski car Konstantin Porfirogeneta, koji ga u svom delu „De administrando imperio“ navodi pod imenom Pizuh. Početkom XI veka ostrvo se u pisanim izvorima javlja pod nazivom Insula Tilagusa. Svoje današnje ime dobija u XV veku.

 

Pošto smo se iskrcali sa trajekta u mestu Brbinja, krećemo ka severozapadnom delu ostrva. Smeštamo se u luksuzni apartman na dva sprata u Verunićima, moderno opremljenim, sa kupatilima u staklu i velikim masivnim trpezarijskim stolom napolju. Na svim ostrvima zadarskog arhipelaga voda se doprema i dragocena je. Stoga za okrepljene pijemo vino, štedeći je, ali za vreme boravka potrošili smo više vode nego što smo bili limitirani.

 
 

Posle kraćeg predaha, krećemo do ostrvskog svetionika, Punta Bjanka i penjemo se na njega.

 
 


Ispostavlja se da je to onaj svetionik s početka priče za kojim smo tragali. Izgrađen je 1849. godine, a s visinom od 42 metra najviši je na Jadranu.



U dvorištu svetionika je kapela Sv. Nikole. Prema usmenom predanju za njenu žutu fasadu utrošeno je 100 hiljada žumanaca. Potom se kupamo i potpuno kapriciozno menjamo plaže, ispijemo vino i slušamo sjajnu ambijentalnu muziku između dva brčkanja.

 

Ostrvo je nastanjeno od davnina, o čemu svedoče arheološki nalazi s Krševanjeg polja, Velog Rata, kao i pećine Vlakno. Datirani su u vreme starijeg i srednjeg kamenog doba; paleolita (alatke od kremena i kosti, krupnije kosti životinja iz ledenog doba) i mezozoika.

U pećini Vlakno, 2011. godine pronađen je ljudski kostur, čija je starost procenjena na 11 hiljada godina (rani mezozoik), te su počeli da mu tepaju „najstariji Dalmatinac“. Po procenama arheologa bio je 40 godina star u trenutku smrti, visok između 168 i 172 centimetara, a umro je nenaslinom smrću. Tu su i ostaci ilirskih naseobina i grobova (Omišenjak, Koženjak, Veli Brčastac...).

 

O antičkom vremenu svedoče brojni ostaci keramike, sarkofazi i spomenici zahvalnosti, kakav je onaj koji je rob Euhemer podigao u čast boginji Dijani. Ranohršćansko razdoblje ispraćeno je brojnim crkvama. Utvrđenje Grapšćak izgrađeno je za vreme Austro-Ugarske monarhije, 1911. godina i služilo je kao osmatračnica Austro Ugarske ratne mornarice.

 

Pokraj mesta Božave, u uvali Zagračina severno od mesta postoji vojni-pomorski tunel koji je sagradila nekadašnja JNA kao sklonište za ratnu flotu. Tunel je prilično devastiran, ali ga je moguće razgledati.

 

Veče je opet zagonetka, neće biti normalno zasigurno, slavimo rođendan! Ni ne treba. Normalno je tako out. Normalno je tako dosadno. Za tu specijalnu priliku odenuli smo se kao za cirkus. Neko ima turban kao fakir, neko eleganciju i gracioznost akrobatkinje na žici, neko mističnost mađioničara, neko hladnokrvnost bacača noževa ili krotitelja lavova, neko fleksibilnost žene od gume, a neko je uvek i u svakoj čorbi samo klovn. Dođite pod cirkusku šatru predstava upravo počinje. Uvaženi publikume samo još večeras u vašem gradu. A sutra ko zna gde...

 

Sledeći dan predviđen je za poseti Parku prirode Telašćica, koji se nalazi na jugoistočnom delu ostrva. Ova uvala okružena je sa 13 malih ostvceta i sa 6 ostrvaca unutar same uvale. Za Park prirode proglašena je 1988. godine.

 
 
 
 
 
 
 
 

Uređene staze oivičene čempresima, slano jezero sa simpatičnim kafeom na plaži koji pored okrepljenja nudi i bespatan wi-fi i lepu ambijentalnu muziku prava su pozornica za istinske hedoniste. A ko je akcijaški nastojen neka se popne do vidikovca na utvrđenju Grapšćak (161. m). Meštani nam pripovedao kako se ovde go kupao avgusta 1936. godine  britanski kralj Edvard VIII (1894. - 1972.) i njegova američka ljuba Volis Simpson (1895. —  1986.) j, nakon čega je nekoliko meseci kasnije on abdicirao.


Mesto Sali administrativno je središte Dugog otoka i mesto s najviše stanovnika. Spominje su u pisanim dokumentima iz X veka, a okružuju da prastari maslinici. U tamošnjoj crkvi Uznesenja Blažene Device Marije, videćete raskošni drveni oltar iz XVII veka i natpise na glagoljici. Šetajući ulicama ovog pitoresknog ribarskog gradića pronalazimo i mermernu tablu koja svedoči o napadima turskih gusara 1666. godine, kojom prilikom su meštane odveli u roblje, a mestašce poharali i demolirali. Deluje da su hteli, već tada, da satru turističku konkurenciju. Da im se svidelo svedoče ponovni nasrtaji tokom Morejskog rata (1684.-1699.). Turci su, što se tiče osvajanja, definitivno batalili jadranska ostva. Ali jedna napast nije. Saznaćemo to noću i na mučniji način. Čitava eskadrila komaraca pikira. 'Ajde ubodi, mani tu zujeću predigru, pa da svi spavamo!

Koristimo priliku za još jedno kupanje u samom gradu Saliju. U razgovoru sa jednim slovenačkim penzionerom, koji ovde provodi leta i šeta psa, zlatnog retrivra, saznao sam da je malo falilo da hrvatsko-italijanske kompanije započnu eksploataciju nafte na ovom prelepom ostrvu. Na kraju, srećom, pobedio je razum, prvo iz razloga da se ne naruši ekologija ostrva, a potom što nafta, polako, ali sigurno postaje gorivo prošlosti.

 

Dvadeset i osam krugova na morskom dnu prečnika 50 metara, tačno 300 metara udaljeni od obale Dugog otoka, ali i tačno 300 metara udaljeni jedan od drugoga, zagonetka su koja već nekoliko dana muči naučnike. Pitaju se, mučeni, je l’ to zbog nafte ili plina, ili su pak vojnog porekla. Ima li to neke veze s onim vojnim tunelom, već spomenutim? Ili su, ipak, u pitanju vanzemljaci? Mali, zeleni što ih Molder sanja il' mu se samo pričinjavaju!

 

Sviće na ostrvu dugom. Budi me umilni cvrkut ptica i zvuk crkvenih zvona. Vreme je za novi pokret. Vreme je za buđenje. Na brzinu popakovan prtljag. Još trenutak, dva i gotovo. Ja neću imati s kim da ostanem mlad ako svi ostarite. Jer, sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno. Koračam po sitnom šljunku i ne osvrćem se. Idem li dalje ili se vraćam natrag? Tanka je linija između života i snova. Onih koje sanjamo i onih koje živimo.

 

Нема коментара:

Постави коментар