уторак, 27. септембар 2022.

Treking po Deliblatskoj peščari

 


Posle dana ispunjenih vinom trebalo mi je malo pešačenja. Tamo gde je pesak progutao nemački džip krajem II svetskog rata, gde je najveći deo radnje filma Ko to tamo peva sniman, a sada se gradi akvapark.

 

Pa da krenemo. Od manastira pa dalje.

 

Manastira Vojlovica

 

-neko je mnogo ranije znao da ćemo moliti boga za energiju-

 


Manastir Vojlovica kod Pančeva posvećen je Svetim Arhangelima Mihailu i Gavrilu, i nalazi se na putu Pančevo-Starčevo, na oko 3,5 km od ušća Tamiša u Dunav. U zaleđu možete videti rafineriju po čemu je manastir karakterističan.

 

Postoji više predanja o postanku ovog banatskog manastira. Prema najstarijem predanju, sačuvanom u manastirskom inventaru iz 1795. godine, manastir je osnovao despot Stefan Lazarević, sin kneza Lazara, 1383. ili 1405. godine.

 

Prvi pouzdani podaci o Vojlovici potiču iz 1542. godine. Jeromonah Partenije je zapisao u Zborniku štampanom u Veneciji 1538. godine da u manastiru u to vreme živi 36 monaha, što potvrđuje pretpostavku da je usled brojnosti bratstva manastir osnovan mnogo ranije.

 

U toku II svetskog rata u manastiru Vojlovica su bili zatočeni patrijarh Gavrilo Dožić i vladika Nikolaj Velimirović.

 

U hramu manastira Vojlovice nalazi se čudotvorna ikona Bogorodice sa natpisom:

 

„Obraz mnogopjenenij i čudotvornij presvjatija Bogorodici“, kojoj je Sveti vladika Nikolaj Velimirović, u toku svog zatočeništva u ovom manastiru, napisao kanon i nazvao ga Kanon Presvetoj Bogorodici Slovesnici.

 

Kao što rekoh manastir Vojlovica danas se nalazi  u sklopu Rafinerije nafte – Pančevo koja je izgrađena 1965. godine.

 

Bratstvo manastira Vojlovice podiglo je 1890. godine kapelu posvećenu Svetoj Petki Trnovoj koja se proslavlja 8. avgusta.

 

Razmisljao sam da ostanem malko da sredim misli, ali onda jeta ideja izvetrila. Mada ako bude energetske krize ovde će biti najsigurnije.

 

Nastavljamo putovanja ka Deliblatskoj peščari.

 

 

Zagajička brda



 



Zagajička (Zagajska) brda predstavlja predeo na severoistočnom obodu Deliblatske peščare. Prostiru se na nešto više od 250 ha i predstavljaju drugu zonu zaštite u okviru specijalnog rezervata prirode „Deliblatska peščara“.

 

Ovo je najviši deo Deliblatske peščare, a po mnogima i najlepši. Pogled sa njih pruža se desetinama, pa i stotinama kilometara sa svih strana. Vide se okolni mesta ali i po neko dalje mesto, Vršačke planine, južni Karpati, Kostolac kao i voda Dunava u daljini.

 


Od Šušаra krećemo do kastela Marijeta  a onda peške do Obeliska. Pesak se rasipao pa je Marija Terezija naredila da se pošumi bagremom. Ima i šipaka i trnjina. Od poljoprivrednih kultura tu su kukuruz i suncokret. Vazduh čisti pluća, a med odavde je lekovit.

 

Ulaskom u zonu Zagajičkih brda, gde su peščane dine visoke više od 200 m, dobija se osećaj kao da ste u nekoj planinskoj oblasti, a ne u ravničarskoj peščari. Da ovde vetra ima skoro uve govore i vetrenjače vetroparka.

 

Zagajička brda skrivena su između velikog prostranstva Deliblatske peščare i njenog ruba kraj sela Zagajica. Mada sada pripadaju selu Grebenac.

 


Upravo to je i najatrkativniji deo Banatske peščare, a do njega je moguće doći samo pešice i uz dobro poznavanje puteva. Zagajička brda koja izgledom podsećaju na loptaste bregove, zapravo su drevne peščane dine, delom šumovite a delom prekrivene stepskom vegetacijom. Ovi lesni oblici reljefa, obrasli stepskom vegetacijom, predstavljaju jedan od poslednjih sačuvanih stepskih predela u Vojvodini.

 

Jedinstveni relikt prapejzaža Panonske nizije pre nego što su je progutale oranice.

 


Sledi pešačka tura u dužini oko 10 kilometara, lagana šetnja po kolskim I šumskim putevima. Vreme pešačenja – oko 5h sa pauzama.

 

Moj kum, lovac ovde je jurio fazane, zečeve, divlje svinje, srne i jelene. Kako je dobar paprikaš spravljao od ulova.

 


A mi idemo da vidimo gde devojka pije vodu.

 

 

Devojački bunar

 

Na samo sat vremena udaljenosti od Beograda, u južnom Banatu smešteno je izletište „Devojački bunar“, prava zelena oaza usred „Peska“, kako lokalci zovu Deliblatsku peščaru.

 

Deliblatsku peščaru napravili su vetrovi ledenog doba, koji su nanosili slojeve peska i plavina Dunava i drugih banatskih reka.

 

Zbog velike raznovrsnosti biljnog i životinjskog sveta i ruže vetrova, Deliblatska peščara proglašena je Specijalnim rezervatom prirode.

 


U „Evropskoj Sahari“, nalazi se oko 900 biljnih vrsta (banatski božur, stepski božur, šerpet, bademić, kleka, virgilijski hrast, lužnjak, bela lipa, bagrem, crni i beli bor…), a životinjski svet čine peščarski insekti i razne vrste ptica (orao krstaš, stepski soko, tekunica, slepo kuče i stepski skočimiš…), a prisutne su i šumske životnje poput vukova, jelena, srna i divljih svinja.

 

Popularno izletište „Devojački bunar“, prava zelena oaza, ispuniće želje posetilaca, bilo da su one vezane za odmor, uživanje i zabavu u prirodi, jahanje konja u obližnjoj ergeli, degustaciju kvalitetnih vina, kupovinu proizvoda iz lokalnih domaćinstava.

 

Mi smo u Plavu damu svratili na goveđ

Нема коментара:

Постави коментар